Ako naiđe kriza i počneš propadati, ne boj se, On će ti pružiti ruku i izvući te!

Glas mu reče: „Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.“ Cijelo vrijeme mi očekujemo od svoga Boga da stoji ipred nas i da nas on treba vidjeti u našim potrebama. Evanđeoski izvještaj koji nam danas stoji na raspolaganje kao usmjerenje za razmatranje odigrao se u trenutku kad Isus čini jedno od najdivnijih čudesa – umnažanja kruha.

Toliko mnoštvo je bilo svjedokom njegove veličine i svatko tko je poznavao pisma jasno je mogao prepoznati kako je Isus doista mesija – Sin Božji. No kako je onda tako i danas svima bitnije kruha i igara tako je i samo čudo umnažanja kruha ostalo ipak na onoj prizemnoj napuniti trbuh i utažiti trenutnu glad.

Bog traži od nas stvari koje nam ponekad izgledaju nemoguće! Pa Bože ne možemo se mi isključiti iz ovoga svijeta: svi kradu, pa se i ja malo moram snaći; toliki lažu i ogovaraju; toliki su dvolični i da znaš dobro im ide pa ne mogu se ja isključiti iz društva, toliki malo više popiju, troše novac na ludosti, pomalo zanemaruju svoju obitelj, zanemaruju molitvu, misu, kršćanske dužnosti.

Doista današnje vrijeme koje se nametnulo nekakvim brzim tempom traži užasno brza rješenja životnih poteškoća. Nažalost kako se traga za brzim rješenjima traga se i za brzim osjećajima Božje prisutnosti. Nakon velikog božanskog zahvata Krist otpušta i mnoštvo i učenike, i uzlazi ponovno na goru u osamu kako bi molio. Na istom mjestu očitovanja kroz čudo ostaje u zahvalnoj molitvi.

Nijedan dar Božji se ne može primiti ako nismo uronjeni u svoga Boga. Ako ga nismo prepoznali, ne možemo se ni zahvaliti. Ipak u svemu tražimo očitovanje Božje svemoći. Svatko tko je ranjen traži satisfakciju od Boga koji je pravedan koji jedino potvrđuje svoju snagu i moć. Zar nismo i sami susreli ljude kojima su u posljednjim ratovima i poraćima načinjene ogromne nepravde, a da su u isto vrijeme ti ljudi puni dobrote, praštanja, ljubavi, blagoslivljaju a ne proklinju!

Ono što je ovom svijetu nemoguće Bogu je moguće! I opet je Petar iz današnjeg evanđelja poseban i oslikava svakog od nas. Povjerovao je, krenuo i baš mu dobro išlo. U njega se uzdao i nije gledao u valove. No kad je svoj pogled odvratio od Gospodina i usmjerio ga k silini valova uplašio se i počeo tonuti. Nije onda čudo da je kriknuo: «Gospodine spasi me»! Isus mu je tada pružio ruku i rekao: «Malovjerni, zašto si posumnjao»!

U sumnji čovjek ostaje sam ili barem tako misli, a kad je čovjek sam bez Boga, onda za njega vrijede isključivo zakoni prirode  i tad on tone u morske valove. To je zacijelo Petru bila pouka naučio je da s Isusom može sve, odnosno da Isus po njemu može sve učiniti! I mi se tu možemo itekako naći! I nas Gospodin poziva da budemo puni pouzdanja i radosni. Ta ne činimo mi ništa isključivo svojom pameću i snagom. Ne boj se nikada Isusu pružiti ruku. Predaj se cijeli u njegove ruke. On je uvijek na moru tvoga života. Ne boj se valova i nevremena. On prati svaki tvoj korak. Samo vjeruj i idi naprijed.

Ako naiđe kriza i počneš propadati, ne boj se, on će ti pružiti ruku i izvući te iz dubina; kao što je Petra danas izvukao. Tko ima snažnu vjeru, pobjeđuje sve: i vode očaja, i napasti i grijeha. Zna da je Božja ruka uz njega kao što je i Isusova uz Petra. Zna da se bez te ruke tone; a s njom nadvladavaju valovi i oluje. Iziđi danas iz starog života jer danas Gospodin dolazi do tebe kako bi s tobom gradio novi svijet ljubavi i mira.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

62 + = 69