Ako u nama nema ljubavi ne možemo je ni primiti!

Božja riječ je uvijek u svakom vremenu izazov. Ona nas nuka da se izdignemo iz svakodnevne zbrkanosti i stanemo pred ogledalo svoje duše.

Uvijek nam se čini da naši propovijednici koje slušamo svake nedjelje imaju jedan za nas čudan stav. Čini nam se kako im je riječnik istrošen i kako se sve svodi na opomene i ukore.  Slušali bi rado o onom što nama nedostaje da nam se još više umiri savjest. Slušali bi kako je Isus divan i dobar te sebi davali za pravo preuzetnosti u svemu olakšavajući svoju zaspalu savjest i opravdavajući vlastiti grijeh kao nešto što je neizbježan i nepopravljiv dio nas.

Nitko, ako sluša pozorno, nikad neće osjetiti ono što predmijevamo a to je kako nas netko želi zaplašiti Božjom kaznom. Nitko nas ne želi plašiti  niti nas plaši, već je teško svima slušati evanđeosku istinu. Doista današnje evanđelje i prispodoba koju slušamo uvodi nas u jedan mentalitet koji je sličan našem.

Isus se neizmerno trudi biti onaj koji ukazuje na ono što ne valja na osobnoj razini u svakoj osobi, pa tako i na društvenoj i religioznoj razini.  Oko njega sjedi mnoštvo pismoznanaca dobro upućenih vjernika koji su prošli sve moguće vjeronauke, naučili napamet pisma, poznaju sve zakone. No slušali su ga iz radoznalosti, jer im oholost nije dala mogućnost otvorenog srca. Blijedo su ga promatrali i čudili što govori. A on se čudio njima  zašto ga ne razumiju jer oni o vjeri znaju sve i s njom dobro barataju. I danas Isus koristi sliku vinograda da bi se približio mentalitetu ljudi današnjeg vremena.

Gospodar vinograda daje unajmiti vinograd vinogradarima i pogodio se s njima da u vrijeme uroda dio uroda donesu njemu. Ovo je ona dimenzija koja nam je svima poznata. Koliko smo puta prevareni u svojem vlasništvu. Kad posudiš određenu stvar onda nikako da je vrate. Kad posudiš novac onda treba čekati do vječnosti. Još se uvrijede ako tražiš svoje. Takvi su osjetljivi na svoju sebičnu situaciju jer čine sve kako bi ponizili čovjeka. Kada se zagrebe iznad površine duboko je narušen naš kršćanski mentalitet. Izgubio se kršćanski karakter postali smo licemjerno ravnodušni.

Kao i onovremeni vjernici jako smo loši upravitelji onog vinograda koji smo unajmili od Gospodina. I svakog dana događa nam se da valja prikazati dobit onaj dobri dio koji bi se trebao vidjeti u svakom od onih koji vjeruju. Vrlo lako uzurpiramo tuđe i s tim baratamo kao pijani miljarderi. Podižemo kredite kojima olakšavamo život zagorčavajući taj isti život na nebrojne godine. Loše upravljamo s onim što nam je povjereno. Dušu smo svoju ponizili, tijelo iskoristili i ostalo nam je samo režati i zavidno jedni drugima nanoseći nepravdu.

Otvorimo svoja srca Bogu ljubavi i dobrote. Doista Bog ne može djelovati u nama ako smo zauzeli stav koji nije evanđeoski. Naš život ne može biti plodan ako proračunato krećemo u život i služimo se otajstvima vjere bez onih istih stvarnosti koje želimo. Ako u nama nema ljubavi ne možemo je ni primiti. Ako u nama nema dobrote onda nam taj dar postaje nemoguć da dopre do nas.

Stvarajmo ono ozračje oko nas koje nam je ostavio Gospodin. Uzdajmo se u njega. Neka nas pouči da ne zaboravimo kako je divan u kome drugom doli u svakome od nas. I zauzmimo se kao dobri vinogradari donijeti Gospodinu u vrijeme uroda obilne plodove kako bi osjetili milosrđe i ljubav njegovu.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

97 − 93 =