Bog se kao najbolja majka ili otac brine kako bi nas doveo na svoj put i usrećio!

Zašto je današnji dan najsvečaniji od svih blagdana Marijinih? Zašto je Uskrs najveći blagdan u Crkvi? Zato jer je on pobjeda nad najvećim neprijateljem, smrću. Danas se slavi plod njenog životnog puta, njen uskrs, Uznesenja Marijina na Nebo.

Njen je put bio životni put s Bogom i završio je u slavlju s Bogom. Pomalo se osjećamo maleni pred Marijinom proslavom, a ne mislimo da smo i mi pozvani na proslavu Nebu. Isus kaže onoj ženi koja mu je rekla da mu je blažena majka koja ga je dojila, da je još blaženiji onaj tko njegovu riječ prihvaća i po njoj živi. Na drugom mjestu Isus, kada ga je njegova majka posjetila, pa nije mogla do njega od mnoštva ljudi, pita: Tko je moja majka i moja braća : „Svi koji moju riječ prihvaćaju i po njoj žive su moja braća, moja majka i moje sestre“.

Dakle Isus nije današnjom Marijinom proslavom nagradio samo njen vjernički život, nego je to spreman učiniti svakome od nas ako njegovu riječ prihvatimo svim svojim srcem. Nije danas zadatak ovoga dana samo da slavimo Mariju koja je i bez našega čašćenja proslavljena nego je to dan kad u njoj moramo gledati i naš životni cilj. A Marija nam ukazuje na put kojim valja ići: Učinite sve što vam moj sin kaže. A to je jednostavno i teško. Maloj djeci koja idu na prvu pričest to je jednostavno jasno, ali onima koji idu na sakrament krizme to je već teško. Zašto? Zato što misle kako Isusove riječ ne odgovaraju njihovom životu, da ne donose radost. Oni se ponašaju prema Bogu kao prema svojim roditeljima: Što vi znate i razumijete novo vrijeme u kojem mi živimo? Oni ne vjeruju u mudrost svojih roditelja, koji i sami često i posumnjaju u svoju pamet te puste mlade da idu svojim putem koji nije ni Božji ni roditeljski. A taj njihov put završava u bespuću. Kako se ponašaju mladi može se često prenijeti i na odrasle, koji misle kako Bog nije važan u njihovom životu.

Mi smo u našem odnosu s Bogom slični maloj djeci, koja misle kako roditelji nisu važni za život, da oni mogu i bez roditelja. Kažu kako nije važno biti pobožan, niti je važna molitva, crkva. A molitva je naš živi odnos s Bogom, našim roditeljem i spasiteljem. Jedan teolog je rekao da je ljudima teško moliti jer misle kako Bog nije prisutan. Kako bi Bog mogao ostati daleko od svoje djece? Bog se ne da nadmašiti ni od najboljih roditelja koji su stalno prisutni u životu svoje neodrasle djece. Bog se, kako najbolja majka ili otac, brine kako bi nas doveo na svoj put i usrećio nas. A tobožnji vjernici to ne vjeruju. Sve ono što je Bog u Isusu i Mariji izveo je logično naprosto razumljivo i očekivano. To, da Bog ne postoji može samo reći nerazuman čovjek kad vidi kako je veličanstveno i mudro stvorena priroda koju čovjek nikada ne može posve odgonetnuti. Kako može nastati nešto mudroga bez pameti? Kako djeluje ljudski um i životne stanice ne će ljudi nikada do kraja spoznati.

Čitava priroda živa i neživa govori kao velika biblijska knjiga o Bogu. Zar bi ljudi smjeli biti plemenitiji od Boga koji im je podario dobrotu? Ako je dijete u opasnosti hoće li njihov roditelj priteći da ga spasi? Zato je logično da se Bog utjelovio od Marije u došao da nas pouči, pomaže i ukaže na put sreće i života. Bez toga ne bi mogli znati put Božji. Bog se je iz ljubavi prema nama morao utjeloviti, i ljudima donijeti nauk spasa i sreće. Ali ne samo to. Isus je, da spasi svoju braću ušao u boj s neprijateljem ljudi, Sotonom kao najplemenitiji otac da spasi svoju djecu s i pretrpjevši poraz umro strašnom smrću na križu. Otac mu je dao novi uskrsli život kako nagradu za njegovu vjernost, koji nema kraja, a on ga daje svojoj braći i sestrama. I upravo to slavimo danas.

Sve što se dogodilo u Isusu Kristu je plod Očeve ljubavi prema nama. Isus je nagradio Mariju za nepokolebivi posluh njegovoj riječi i uzvisio je uskrslim životom koji nema kraja. Kršćanin se ne pita je li Isus uskrsnuo nego on vjeruje, upravo zna, da se to moralo dogoditi ako Bog ljubi svoju djecu. A on to čini jer njegova djeca nisu djeca smrti. Isus je zaslužio uskrsli život, jer je on jednini pravednik da bi taj život davao svojoj braći i sestrama radi kojih se rodio kao čovjek na ovome svijetu. Sve što je Isus radio činio zbog nas ljudi. I Marija je, začeta bez grijeha tim životom danas proslavljena, i sve ljude, svoju djecu, poziva da slijede njena Sina. Zašto mnogi vjernici ne osjećaju Božju ljubav? Zato što ne dolaze Bogu, u njega se ne uzdaju niti vjeruju u njegovu prisutnost, nego u odsutnost. Ne može Bog napustiti svoju djecu, ali djeca mogu napustiti Boga, pa im se događaju tragedije i nesreće u osobnom i narodnom životu. Mislite li da siromaštvo, iseljavanje i sumrak našega naroda Božja volja? Nije to Božja volja nego dokaz kako veliki dio našega naroda, a naročito naše vođe nisu svoj život upravili k Bogu, nego misle kako je njihova pamet veća od Božje i kako su tu da sebe obogate. Kako će se jednom osjećati pred Bogom, ne misle. Recite sami sebi osjeća li te se bolje kad ste bili u crkvi na misi ili kad ste ostali u kući, moguće u krevetu ili u kartaškom društvu?

Naravno da za najveći dio onih koji su pobožno pratili svete obrede i molili se osjećaju zadovoljstvo i lakoću što nije nikakav zemaljski proizvod. Čovjek je stvoren za Boga kao što je i dijete upravljeno prema svojim roditeljima. Bez ljubavi roditelja dijete je psihički bolesnik. To se može reći za ljude koji ne žive u ljubavi i prisutnosti Božjoj. Zato se događaju strašni zločini, zlodjela, korupcije jer misle ljudi kao će biti sretniji što imaju više bogatstva. Bogatstvo nema srca, a Bog jedini ima dovoljno srca za sve ljude što je Isus pokazao, a Marija svjedoči. „Dođite k meni svi vi koji ste opterećeni i ja ću vas odmoriti“, poziva nas stalno Isus. A kako ćemo doći Isusu? Onako kako nam svjedoči Marija: „On siromahe napunja dobrima, a bogataše otpušta prazne“, govori ona u svojoj pjesmi veličanja ljubavi Božje. Isus kaže: „Blago siromasima u duhu njihovo je kraljevstvo Božje“ ili uznesenje na Nebo. Tko su siromasi u duhu? To su ljudi koji ne pune svoju dušu raznim užitcima ili željama svojih pokvarenih nagona nego dušu praznu otvaraju u prvom redu darovima ljubavi Božje. Materijalna dobra trebaju ljudskom tijelu, a ne duši. Samo se ljudi otvoreni duhom bogate u Bogu i to ih ispunja zadovoljstvom, pa i onda kad moraju mnogo toga pretrpjeti. I Marija je mnogo toga morala pretrpjela, ali u pouzdanju u Boga.

Bog je u Isusu Kristu pretrpio strašne boli da nam pomogne u našim nevoljama. I sada na koncu ove propovijedi vratimo se našim mladima. U pripremi za sakrament krizme su poučeni da su tim sakramentom Duha Svetoga pozvani biti odrasli svjedoci Božji na ovom svijetu, jer ih krizmano ulje svetosti čini suradnicima Božjim, Isusovom braćom i sestrama i učenicima. A već slijedeće nedjelje i onih drugih nakon te nedjelje jedva da ih deset posto dođe u crkvu na proslavu događaja ljubavi Kristove koji se slavi u svetoj misi. Zašto je to tako? Nisu prihvatili nauk da je Bog pametniji od njih, da ih On voli i da im hoće pomoći na putu njihova odrastanja. A najveći dio to čini jer njihovi roditelji im ne svjedoče vjeru. I onda se čudimo što se to događa u našim obiteljima. Mladi nisu u stanju sagledati sav svoj život te ne misle na životni kraj koji može nastupiti i u cvijetu mladosti, ali i da mladost ne će biti sretna bez Boga. Stara latinska poslovica je po prilici glasila: Quid quid agis, prudenter agis et respice ad finem.( Ono što radiš radi razborito -tj. s pameću-, i pazi na kraj). Današnji nas blagdan upravo poziva da pred očima imamo ne samo slavni konac Marijina života nego i našega. Slušajmo našu nebesku Majku koja nas poziva na ovaj blagdan svoga Uznesenja na Nebo da i mi pođemo njenim putem, putem Isusa Krista našega spasitelja i učitelja koji nas vodi i našoj proslavi u Nebu pa će nas ona molitvama pomagati u našim lakim i teškim danima. Amen

Vlč. Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

39 − 35 =