Cvjetnica: Prepoznajmo sebe kao živo Evanđelje i pratimo ga do Kalvarije!

U našim rukama danas je maslinova grančica. Koliki će i ne razmišljajući uzeti u ruke tu istu grančicu masline i donijeti je na blagoslov, nek se nađe. Onako iz običaja i kršćanske tradicije.

Tek promatrana kao znak koji upućuje na Krista, ona je vrijedna razmišljanja jer je ponajprije izričaj prvog dijela Cvjetnice tj. slavlja i radosti oduševljenja: «Hosana, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!“

Ali maslinova grana ostaje nam u rukama, nosimo je svojim kućama i nakon što se radosni usklik Hosana pretvori u jezoviti događaj Isusove osude i smrti. Kroz Njega i križ Njegov izrečena je sudbina čitava čovječanstva,  sudbina čovjeka koja se događala i koja će se događati u nama, koja se odigrava pred licem povijesti. Sudbina radosnog prihvaćanja Puta, Istine i Života, sudbina je zanosa ali isto tako stvarnost razapinjanja te iste Istine, Puta i Života koji nam je darovan u osobi Isusa Krista.

Dolazimo u crkvu i kličemo hosana, ali tek životna stvarnost  očituje nam da li je i dalje Isus hvaljen i slavljen. Tu u stvarnosti, izvan zidova crkve valja živjeti i biti izložen punini života. Daru neba koji se zove Isus Krist. Kako se lako istopimo i uklopimo u bezličnu masu hodeći putovima zemaljske propasti. Opravdavamo se jedni pred drugima. Glumimo jedni drugima jer često nemamo snage pogledati Istini u oči, i u svjetlu Njegove istine sagledati vlastiti život.

Ne znam da li si se upitao jutros kad si krenuo u crkvu čemu ova grana masline u mojoj ruci. Nekako smo u napasti da s radošću i lakoćom ponesemo natrag svome domu i da na žalost na tome i ostanemo, dok s druge strane s velikom mukom nosimo i prihvaćamo pepeo koji se pravi od tih istih grana i kojim se posipamo na početku Korizme, a koji nas podsjeća na prolaznost, poniženje i konačno na smrt.

I pepeo i grane neodjeljivi su dio života, ma koliko nam takva činjenica teško pada. Teško se probija kroz naš život. Bez toga ostajemo pred vratima, duboko nesretni prosjaci života. Sakupljači životnih mrvica. To je opasnost koja visi nad našom životnom stvarnošću. Opasnost da Otajstva našega spasenja i otkupljenja prođu mimo nas, a da nam srce i dušu ne dotaknu, ne postanu dio nas. Tada istina naizvan lijepim „obredima“ slavimo Cvjetnicu, Veliki Petak, Uskrs ali se ništa ne mijenja u našim životima. On ostaje slijepi putnik na brodu moga života. On koji je Put, Istina i Život! Pogledajmo na trenutak svatko sebi u lice i budimo iskreni pred sobom i pred Bogom -danas na ovaj sveti dan i priznajmo: ne možemo imati snažnu vjeru ako je naša molitva povremena-kad osjetim potrebu; ako je moj sakramentalni život sveden na rijetku ispovijed i pričest-kad je zapovijeđeno, ako je moje sudjelovanje na misi površno ili nikako-uvijek isto; ako je moj odnos s Bogom sveden na prigodne trenutke-kad imam vremena. Takav duhovni život ne može izgraditi snažnu vjeru. Takva vjera ne može pobijediti strah i prihvatiti patnju. Slomit će nas strah, slomit će nas život, neizvjesnost, križevi. U Krista se ugledajmo; njegovim putem idimo, i na njegov način gradimo odnos sa Ocem. Tako će i naše patnje, i naši križevi, i naš život dobiti smisao i zalog vječne slave. Život imamo samo onda, ako Krist živi u nama. Zaludu je sve naše naprezanje oko izvanjskosti ovih dana ako u svom srcu ostanemo i dalje zatvoreni; ako ne dopustim Bogu da nas voli i ljubi. Ako uporno zatvaram vrata njegovoj milosrdnoj ljubavi!

Cvjetnica nam otvara srce da zajedno s Crkvom, zajednicom Gospodinovom, kroz ove svete dane pođemo na put prema Uskrsu. To je povlašteni put vjerničke duše na kojem, u susretu s Kristom Patnikom i Proslavljenim, ona nalazi sebe i svoje mjesto u svijetu. Taj nas put, taj naš vjernički hod dovodi pred milosno lice, ispaćeno, za nas predano i do kraja nama naklonjeno.

Tu i samo tu nam se otvara duboki smisao življenja i blagoslovljena budućnost. Zato s ovog slavlja valja ponijeti kući ne samo blagoslovljene grančice, već i odluku da kroz ova slavlja koja nam predstoje budemo uz Gospodina. Prepoznajmo sebe kao živo evanđelje. Pratimo ga do Kalvarije. Jer nemoguće je otkriti tko je kršćanin bez ove epizode križa. Bez križa i patnje kršćansko je ime pokazivač praznine. Isus je Bog kojega ljudi ne mogu prihvatiti, a da se pri tomu ne obrate, i ne promijene svoj život.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

36 + = 39