Kako do pravoga života?

Evanđelje prošle nedjelje donosi nam prizor kada apostol Petar priznaje tko je Isus: „Ti si sin živoga Boga. Isus kaže da je blažen i da mu je te riječi stavio u usta nebeski Otac.“

Danas je evanđelje drugačije. Isus je počeo svojim učenicima objašnjavati da mora poći u Jeruzalem, gdje će mnogo pretrpjeti od glavara svećeničkih, da će biti ubijen, ali će treći dan uskrsnuti. To je sve apostole šokiralo te Petar smatra svojom dužnošću Isusu reći : „Bože sačuvaj, to se tebi ne mije dogoditi“. Isus reagira spremno i odlučno: „Odstupi, Sotono, Ti si mi na sablazan, jer ti nije na pameti ono što je Božje, nego što se ljudima dopada.“

Isus govori jasne i tvrde riječi. On govori kao što je u pustinji odgovorio Sotoni koji ga je kušao na neposluh Bogu: „Odstupi, Sotono!“ I mi smo kušani da odstupimo od svega što je teško ili nam nanosi muku. Život nam izgleda dovoljno tvrd te mi po mogućnosti želimo mimoići patnju. Isus govori da Petru nije do onoga što je volja nebeskoga Oca, nego do onoga što ljudima dopada.

Ostaje veliko pitanje: Zašto Bog hoće da Isus ide putem patnje i smrti? Kasnije, nakon uskrsnuća, govori Gospodin: „Zar nije Mesija morao po patnji i smrti ući u svoju slavu?“ On je dobrovoljnim predanjem objavio svoju duboku ljubav prema nama. On nam je pokazao da prava veličina nije kod Boga u moći nego u Njegovoj ljubavi. Da Isus nije predao sebe za nas ne bismo mi danas bili u crkvi, ne bismo imali nedjeljom sv. misu u kojoj slavimo naše otkupljenje. Ne bi ni bilo kršćanstva. Ljudi se vežu za zemaljski život i bore kao gubitnici protiv smrti.

Zar nije odgajanje djece križ na leđima roditelja? I Isus je mislio na zadatak Otčev i na njegovu radost za koju je predao svoj život. Nakon toga reče Isus svojim učenicima: „Tko hoće ići za mnom neka se odreče samog sebe, uzme svoj križ i slijedi me.“ Zato je Petra unazadio i rekao mu da ide za Isusom. Odricanje ne znači samo reći NE grješnome, nego ponekad i pozitivnom koje mi se dopada. Odričemo se pozitivnoga da učinimo još bolje. Za to nam Duh Sveti daje veću ljubav koja nas ne čini siromašnijim, nego nam donosi radost i u patnji.

Križ je prividno besmislen, ali ako ga nosimo za druge ili iz ljubavi prema Isusu biva pobjedom nad egoizmom.  Na šest mjesta Isus govori u Evanđeljima o ovoj temi: „Tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život radi mene naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, ako izgubi svoj život?“ Ima ljudi koji sebe stavljaju u središte svoga života. Stavimo Krista i bližnjega u središte svoga života! Veoma se brzo pokaže kakav križ nosimo u službi drugome. Ne živjeti za sebe označava život u odricanju.

Tko nosi križ, križ će njega nositi, kažu duhovnici nakon svoga iskustva. (Marinci, američki vojnici se uče u prvom redu u ratu drugome vojniku pomoći pa onda tek sebi.) Apostol Pavao piše: „ Ako smo s Kristom umrli s njime ćemo i živjeti.“ Ovim putem ide Isusov učenik i živi u nadi. Trebalo bi ovaj izazov, na koji nas Bog poziva, prihvatiti i ovim putem doći u život u punini. Blažena Djevica Marija i sveti Josip su najljepši primjer odricanja od svoje volje i prihvaćanja Božje. Neka nam oni pomognu da i mi tako živimo.

Don Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

94 − = 86