Kako se nositi sa krivnjom?

Fyona Campbell, prva žena koja je obišla svijet hodajući, shvatila je da ne može živjeti s krivnjom. Krivnja ju je skoro dovela do sloma. “Ne mogu ostati zapamćena kao prva žena koja je obišla svijet hodajući kad sam varala”, izjavila je.

Za vrijeme jedne etape puta zatrudnjela je, te se, nesposobna da hoda 25 milja na dan, vozila na stražnjem dijelu kamiona, a hodala je samo zadnjih nekoliko milja prije ulaza u gradove. Na koncu, nije mogla živjeti s osjećajem krivnje pa je otišla u ured svog sponzora, Raleigh Internatinala, kako bi priznala. Na vlastiti zahtjev, njezin će ulazak u sljedeću Guinnessovu knjigu rekorda biti otklonjen.

Dvije vrste krivnje

Osjećaj krivnje je jedan od vrlo snažnih osjećaja. Osjećamo se odgovornima, osjećamo se osuđenima, osjećamo da zaslužujemo kaznu. On nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima. To doista zahtjeva da ga se riješimo. Ipak, postoje dvije vrste krivnje – stvarna krivnja i lažna krivnja. Kako možemo uočiti razliku? Kako možemo naučiti nositi se s njima?


Lažna krivnja

Lažna krivnja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za nešto što nismo učinili ili za nešto za što nismo odgovorni. Osjećamo sram a da čak možda točno ne znamo zbog čega se osjećamo loše. To može voditi do depresije, čak do samoubojstva. To može biti mutni osjećaj krivnje, zbog ničeg točno određenog. Kako se može pojaviti?

Možda smo imali vrlo strogo djetinjstvo. Postojalo je mnogo toga što nam nije bilo dopušteno činiti. Možda smo često bili kažnjavani zbog sitnica. Pretpostavimo, na primjer, da se vrlo teškim grijehom smatralo ne oprati ruke prije jela. Čak i sada, godinama kasnije, možemo se stvarno osjećati krivi i posramljeni ako ne operemo ruke prije jela. Možemo se uvijek osjećati loše i na druge načine. Imamo negativnu sliku o sebi i onome što možemo postići, te lako okrivljujemo sebe zbog stvari koje idu krivo, ili preuzimamo krivicu od drugih kad to ne zavrijeđuju. Ljudi koji su preživjeli veliku nesreću ili katastrofu u kojoj su drugi poginuli ili se ozlijedili, vrlo često osjećaju krivnju zbog toga jer su preživjeli. To može biti vrlo jak osjećaj. Tužna posljedica emocionalnog, fizičkog, ili seksualnog zlostavljanja djece ili mladih je osjećaj krivnje ili srama zbog tih užasnih radnji nad kojima nisu imali kontrolu. Taj osjećaj srama može biti toliko jak da ga gotovo možemo osjećati kao prljavi kaput kojeg imamo na sebi. Doista, on može voditi u želju da se neprestano peremo.

Postoji li odgovor na ovu vrstu krivnje? Da! Možda će zahtijevati puno vremena da je savladamo. Možda će biti potreban savjet nekog savjetnika ili drugog stručnjaka. Ili će možda biti dovoljan samo razgovor s prijateljem. Što može donijeti izlječenje? Prvo, dozvoljavanje istini da uđe u tvoj život. Netko je rekao (znaš li tko?): “Istina će te osloboditi.” Ti nisi kriv! Kaži to sebi, svaki put kad se osjećaj pojavi! Međutim, ta ista osoba je također rekla i učinila neke ključne stvari koje mogu donijeti izlječenje – pogledaj dalje na ovoj stranici.

Ako smo bili povrijeđeni na ovaj način, ključni dio oporavka i izlječenja je oproštenje – oprostiti osobi koja nas je povrijedila. To može biti vrlo težak i složen put, ali je jedan od ključeva za oslobođenje od zarobljenosti prošlošću.


Stvarna krivnja

Postoji ono što zovemo stvarnom krivnjom. Posjedujemo izgrađeni unutrašnji sistem – ‘savjest’ – koji nam govori kad činimo nešto krivo. Možemo stvarno biti krivi. Sa stvarnom krivnjom, osjećamo se krivim zbog točno određenih stvari. Većina psihijatara i terapeuta drži da je krivnja u korijenu mnogih naših problema. Međutim, često jedini savjet koji mogu ponuditi je da krivnja nije stvarna te da može biti uklonjena. Drugim riječima, oni se odnose prema stvarnoj krivnji na isti način kao što smo vam predložili da se odnosite prema lažnoj krivnji. Nažalost, to ne djeluje veoma dobro, zato jer, negdje duboko, mi znamo, sasvim ispravno, da smo stvarno krivi. Mi znamo duboko unutra da se nekako za zlo mora platiti.

Sva društva imaju sustave pravde i zakone utemeljene na tom uvjerenju. Kad se dogodi neka nesreća ili katastrofa, osjećamo da netko mora biti odgovoran, da netko mora platiti. Može biti teže prihvatiti katastrofu za koju se čini da nema smisla ili uzroka, nego li onu za koju je netko stvarno odgovoran! Postoji li način da se izbriše prošlost? Da i ne. Kad bismo se samo mogli vratiti, te učiniti stvari drugačije. ‘Kad bismo’, mislimo. Ali, kako vrijeme prolazi, to nije moguće, mora postojati drugi način. Ako ne možemo popraviti prošlost, za nju treba biti plaćeno. Možemo kazniti sami sebe, uskratiti nešto sebi, čak nas društvo može kazniti, ali se ipak i dalje osjećamo krivi. Kako cijena može biti plaćena?

Cijena

Možemo nekako osjećati da trebamo kazniti sami sebe. Ipak, u isto vrijeme, želimo pobjeći kazni koju osjećamo da smo zaslužili! Želimo vas ovdje zamoliti da se ne isključite! Jer vam ovdje želimo ukazati da nitko od nas ne čini dovoljno da bi mogao izbrisati prošlost. Ali znamo čovjeka koji može! Želimo ukazati na to da Bog ima odgovor na krivnju.

Pravi odgovor

Bog je stvorio svijet koji je trebao biti savršen. Ali ljudi su izabrali ići svojim vlastitim putem, voditi svoje vlastite živote. Svijet je, ustvari cijeli svemir, pao u zlo i okrenuo se od Boga. Zbog ovoga, svima nam je lako činiti zlo, te biti sebičan, ignorirati Boga. Živimo u svom vlastitom malom svijetu, odvojeni zidom od Boga, te (često) i od drugih ljudi. Jedino Bog može pronaći izlaz iz ovog problema. On je izabrao da siđe u svoj vlastiti svijet, da sam sebe ograniči – da se umanji, ako tako želite – do ljudskog obličja koje mi možemo razumjeti. Došao je na zemlju da bi se rodio kao čovjek – Isus. Ipak, Isus nije bio običan čovjek, ne samo zbog toga što nikada nije učinio krivo – on je uistinu bio i Bog. Ne tek neki bog, ili anđeo, ili super-čovjek. A ipak, bio je čovjek rođen da umre. Sveti spisi su 2000 godina prije obećali Božjeg osobitog vođu – Mesiju – kao onog koji bi se rodio (čak je bilo zapisano u kojem gradu) i umro za ljudske grijehe.

Kaznu koju je svaki od nas zaslužio, on je uzeo mjesto nas. Prorok imenom Izaija napisao je nevjerojatnu knjigu, stotine godina prije Isusovog rođenja. On je pretkazao dolazak nevinog čovjeka koji će patiti zbog naše krivice. A evo i ključne rečenice koja govori kako će Isus umrijeti zbog onog što smo mi učinili:

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija, 53)

Dobra vijest

Ako je Isus platio naš dug, mi ga ne moramo ponovno platiti. Slobodni smo. Za našu krivnju i sram je paćeno. To je slično čovjeku koji je kupio auto u autokući. Stvari su krenule krivo, čudni zvukovi, problemi s mjenjačem, propuštanje ulja. Nije si mogao priuštiti da ih sredi, pa se je mučio mjesecima. Tada mu je netko rekao da mu je autokuća dala punu garanciju, i da će svi problemi s autom biti sređeni besplatno. Njegov problem nije bio auto, ili autokuća, nego njegovo neznanje o tome što je već učinjeno za njega! To je odlično! Možemo biti slobodni od krivnje, straha, svakovrsnih problema, ako to učinimo na Božji način. Prijeđi na sljedeću stranicu da bi saznao više. To je kao izlazak iz sjene na sunčevo svijetlo.

Još jedna stvar

Ako si učinio nešto krivo nekoj drugoj osobi, nikad nećeš imati mir dok se to ne ispravi. Ako je osoba još uvijek živa, zamoli je za oproštenje. Ako si ukrao nešto, priznaj i vrati ukradeno, ili plati novcem u vrijednosti ukradenog. Ako je nemoguće direktno platiti novcem, (na primjer, ako je u pitanju novac uzet od kompanije koja više ne postoji), tada daruj istu količinu novca u dobrotvorne svrhe. Ustvari, Biblija predlaže 20% kamata na takvu otplatu!

Postoji priča o čovjeku koji je pisao poreznom uredu:

Šaljem ovaj novac koji dugujem, jer nisam mogao spavati noću. Ako još uvijek ne budem mogao spavati, poslat ću vam drugu polovicu.

Izvor: http://step.hr

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

99 − = 96