Naš životni put jest put Presvetog Trojstva!

Svaki put na ovim našim misnim slavljima molimo ispovijest vjere. I prva riječ u Vjerovanju jest: vjerujem u jednog Boga. Ova bi riječ uvijek morala doći iz duše i srca. Ako ne dolazi iznutra; ako ne mislimo što govorimo, onda ne bi imala ni smisla ni vrijednosti.

Moliti vjerovanje znači: dati svečanu izjavu o svom uvjerenju i stavu, znači, reći sebi i drugima oko sebe: vjerujem da postoji Bog, vjerujem da je on Stvoritelj i početak svega što postoji, vjerujem da je njegova odredba bila da dođem na svijet, vjerujem da on vodi brigu o meni i o svemu što je stvorio. To je moj pravac, moja orijentacija; to srcem i pameću ispovijedam po tome živim!

Nikodem iz današnjeg evanđelja slika je svakoga od nas; on je onaj koji je žedan istine o Bogu. A Isus je onaj koji će mu utažiti žeđ. I započe Isus: «Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne»! I nastavi mu pričati o predivnom namislu Božjem po kojem ovaj svijet treba biti spašen i izbavljen od vječne propasti.

Od razgovora s Isusom Nikodem je svjedok istine koju će neprestano živjeti i drugima prenositi. Prenosit će istinu o Bogu koji je bogat ljubavlju. Lijepa igra riječi: Bog-bogat. No nije to samo igra riječi. Pojam bogat ima nešto s Bogom. Od Boga je svako bogatstvo. To je nešto božansko, pozitivno, vrijedno. No ne misli se na bogatstvo u materijalnom, našem smislu. Naš Bog je bogat ljubavlju. Ima je na rasipanje. I rasipa je za nas. A kako je ne bi imao kad je sama Ljubav. On je bogat i vjernošću, kako čitamo iz knjige Izlaska. I to ne samo dotle dok smo mi vjerni, već i kad ga ljudi iznevjere, On ostaje vjeran, jer to je Njegova odlika koja ne ovisi o ljudima. I kad mi prekršimo savez s Njime, kad pod noge životom bacimo ono što ustima ispovijedamo, kad zlom i zloćom navučemo tamne oblake nad svoj život, sunce njegove ljubavi i dalje nastavlja grijati, ne trne  i ne gasi se. On ne prekida diplomatskih odnosa s nama. Daje nam mogućnost da shvatimo svoju ludost koju činimo kad mu okrećemo leđa; daje nam priliku da se ponovno vratimo. Eto u kakvog Boga mi vjerujemo i kakvu vjeru ispovijedamo kad slavimo i častimo Presveto Trojstvo.

I danas želimo ponovno doživjeti iskustvo Njegove blizine kako bismo u vlastitom srcu imali snage slijediti Božju volju umjesto vlastite. Govoriti Božje Riječi umjesto vlastita pametovanja i mudrovanja. Vršiti božanska djela ljubavi i milosrđa umjesto sebičnosti i pohlepe ljudske. Bez susreta s Presvetim Trojstvom, bez naših nedjelja i svetkovanja, bez tišine naših crkava, bez Božje blizine u svetoj misi brzo se umaramo, zahvaća nas površnost, nemarnost dok se sve na koncu ne pretvori u hladnoću srca. Život u čijem središtu nije istina Presvetog Trojstva postaje razarajuća sila za dušu i tijelo. Kad se ljudi životom udalje od Boga i Božjih putova tada su izgledi budućnosti bezutješni, obitelji bez čvrstoće u raspadu, moral bez stege, moda bez srama, vlade bespomoćne, dugovi bezbrojni, narodi bez mira, političari bez osjećaja i karaktera, konferencije bezuspješne, Crkva bez snage, život bez smisla, čovjek bez sreće i radosti. Događa se ono što smo molili prošle nedjelje u Himnu Duhu Svetom: Bez božanstva tvojega čovjek je bez igdje ičega; tone sav u crnom zlu. Nije dobro zatvoriti oči pred stvarnošću vlastita života.

Naš životni put jest put Presvetog Trojstva, put koji svakodnevno započinjemo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ovaj svijet nas neće prihvatiti; pokušavat će nas iz dana u dan ukalupiti u nekakve svoje mjere i standarde, koji su daleko od Božje istine. Gotovo proročki sv. Antun pustinjak je rekao: Doći će vrijeme, kad će ljudi poludjeti; i kad budu vidjeli jednoga, koji nije lud kao što su oni; vikat će na njega: lud si! Samo zato, što nije lud kao što u oni! Zaista smo narod tvrde šije kako reče Mojsije.

Prestanimo se oduševljavati za lažne i prolazne istine ovog vremena i za njihove nositelje, za te nesretne bogove iz zemlje i praha; koji će proći kao plijeva. Kakvu nadu, kakvu budućnost može imati čovjek, vjernik, obitelj, narod koji ostavi izvor života Boga i prikloni se laži prolaznog vremena? Jao vama koji zlo zovete dobrim; a dobro zlim. Koji tminu zovete svjetlom, a svjetlo tminom; koji gorko zovete slatkim, a slatko gorkim. Ovako je davno zavapio prorok, promatrajući propast vlastitog naroda. Božja se istina opravdala, pokazala se jedinom dostojnom poštovanja i vrijednosti toliko puta u povijesti i vjerujem da će pobijediti u životu svakog od nas.

Gospodin je pobijedio svijet. Gospodin je naša snaga, u njemu nam je nada i zalog sadašnjeg i budućeg života. Ostanimo vjerni svom Gospodinu Isusu koji nam je donio i u srce utisnuo istinu Presvetog Trojstva, da uđemo jednom u zemlju živih i postignemo krunu vječnoga života, koju je Bog obećao onima koji budu vjerni do smrti njemu jedinom Stvoritelju i Gospodaru svijeta.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 6 = 4