Naša vjera je nešto toliko dragocjeno, da nema dragocjenije stvarnosti!

Današnja čitanja naslanjaju se na predhodne nedjelje jer doista je vrijeme ozbiljnog razmišljanja o sebi i o svojoj svrhovitosti u poslanju koje namje ostavio Krist.

Sve smo više svjedoci kako se Kristova poruka stavlja u celofan jer bi se vjernici kao mogli prepasti riječi ili pak imamo tumačenja kako Isus nije tako mislio dok čitamo pojedini odlomak iz njegova života. Sve je svedeno na nekakvo promatranje stvarnosti u kojem se vječno Krista želi prikazati onakvim kakav on nije. Možda je to zbog aktera koji se boje progovoriti istinu.

Kristova poruka je jasna, nije dvosmislena, a nije ni ona koja podilazi. Da se Isus suzadržao na nekim onodobnm ljudskim tumačenjima nikada se nebi dogodila spasenjska žrtva. Sve oko nas vrvi nezadovoljstvom, aferama i čudnovatim događajima. Svjedoci evanđelja kada se posvijetovnjače i kada ih se kupi nisu u mogućnosti zbog svojih upravljača više govoriti istinu. Tada se sve svede na životarenje i koje kakve manifestacije koje nemaju veze s Bogom već osobnom promocijom. A kada se sebe stavi u prvi plan i kada se sve postavi u mjerilu da smo mi sami mjerilo svima onda tu Bog nema što raditi.

Danas ako pažljivo slušamo Božju riječ onda je jedan od najmudrijih vladara Izraela Salamon na početku tražio samo jedno: mudro srce kojim će rasuđivati. Dakle i sama misao na ovo je odgovor nama. Sve od Boga tražimo ali nikako da se smiri naše srce jer su naše želje i molitve usmjerene samo na sebe, a kada se čovjek uguši u vlastitom egoizmu i hedonizmu onda su povremeni izljevi dobrote samo licemjerje koje nema veze sa onim što nam je darovano u služenju i prepoznavanju Božjih intervenata u svijetu i vremenu koje živimo.

Nažalost svjesni smo proročke stvarnosti koju je izrekao sveti Ivan Pavao II., a to je da živimo u kulturi smrti. Ta kultura nas je zahvatila u svim porama od društvene smrti, smrti ljudskosti, smrti izvornih ljudskih prava, pa i smrti vjere. Takvo društvo nema napredka, takvi vjernici nemaju radosti i takav poredak nas samo odvlači od onoga što je bitno i za život poželjno. Današnje evanđelje nuka nas najprije da se otkrivamo iznova ono što nam stoji pred očima. Kraljevstvo Božje je blago, biser, dragocjenost. Naša vjera je nešto toliko dragocjeno, da nema dragocjenije stvarnosti. Hajdmo danas otkriti i rasprodati svaku natruhu loših navika koja se uvukla u naš život. Ako se ne riješimo svake zatrovanosti ne možemo prepoznati dobro i sveto. Ako se ne oslobodimo svih poroka ne možemo vidjeti Božje lice. Ako se ne probudimo i ustanemo iz svinjarija grešnoga života nema ni dobrih odlika niti dobrote kojom težimo.

Za svim samo kukamo, hajde učinimo nešto što je za nas bitno. Kažete puno puta: gledaj kako ovaj ili onaj čini. Što te to briga a što ti činiš. Ne budi kao on ili oni. Ne gomilaj tuđe nadutosti, odreci se gramzljivosti i neutaženih svojih želja. Ne čini zlo jer se zlo samo vraća. No mi smo očito ljubomorni, a to je vidljivo iz naših komentara i razmišljanja u odnosima koje komentiramo. Ljubomorni što mi nismo bili u situacijama koje su bile kod onih koji su se okoristili, a danas ih stavljamo na stupove srama.

Nemojmo se zavaravati da je Isus samo mali od kužine koji pleše po taktovima koji mi sviramo. Dobro valja zapamtiti njegove riječi: „Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.“ Tako je to u istini, a ne u laži, stoga tragajmo za Kristom, ostvarujmo kraljevstvo Božje. Trudimo se biti sinovi i kćeri jednoga Oca slobodni od svake napasti i svakoga zla napasnika koji zarobljuje slobodu čovjeka i ustrajmo sebe ispravljati da se proslavi Bog ovdje gdje jest njegovo Kraljevstvo u vijeke vjekova. Amen.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

81 − 80 =