Održan 10. jubilarni susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Na posebno uređenom prostoru kod dvorca Eltz u Vukovaru 30. travnja započeo je središnji događaj jubilarnoga 10. susreta hrvatske katoličke mladeži – euharistijsko slavlje koje predvodi đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić.

U koncelebraciji su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić , apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te biskupi subotički Ivan Penzeš, srijemski Đuro Gašparović, varaždinski Josip Mrzljak, sisački Vlado Košić, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, dubrovački Mate Uzinić, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, krčki Ivica Petanjak, vojni biskup u RH Jure Bogdan, gospićko-senjski Zdenko Križić, šibenski Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski koji je i predsjednik Odbora HBK za pastoral mladih, potom predsjednik Odbora BK BiH za pastoral mladih banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, izaslanik hvarskog biskupa Slobodana Štambuka mons. Stanko Jerčić i izaslanik požeškog biskupa Antuna Škvorčevića mons. Josip Krpeljević. U koncelebraciji su i tajnik Apostolske nuncijature u RH mons. Janusz Blachowiak, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu preč. Božo Radoš, generalni tajnik HBK mons. Petar Palić, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve dr. Tomislav Markić i delegati za pojedine zemlje, redovnički provincijali te tristotinjak stotina svećenika koji su dopratili mlade hodočasnike.
Na misi su i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, ravnateljica Muzeja Grada Vukovara Ruža Marić te zastupnici Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta kao i predstavnici prosvjetnoga, kulturnoga, znanstvenoga, političkoga, gospodarskoga i društvenoga života.

Riječ dobrodošlice izrekao je domaćin i predvoditelj slavlja nadbiskup Hranić.
„Kako li je divno Božji Duh potaknuo poslanje naše Crkve i danas, ‘od sva četiri vjetra’ ovdje u Vukovaru sabrao je ‘Crkvu mladih’ – na deseti Susret hrvatske katoličke mladeži! Draga mladosti! Tko da ne osjeti radost! Tko da je, u snazi Kristove nazočnosti, danas s vama ne podijeli! Dobro nam došli u Đakovačko-osječku nadbiskupiju – u Slavoniju, Baranju i Gornji Srijem! Uime cijele naše nadbiskupije, uime svih vjernika, svake naše obitelji, i naših starih i bolesnih, uime svećenika, redovnika i redovnica, uime nadbiskupa u miru Marina, uime svih Vukovaraca, te sasvim osobito uime svih mladih naše nadbiskupije: Dobro došli u grad Vukovar, rekao je nadbiskup Hranić, pozdravljajući mlade iz svih (nad)biskupija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, iz Vojvodine i hrvatske dijaspore diljem Europe, kao i skupinu mladih Poljaka iz župe Miklušovic Krakovske nadbiskupije.

Na početku mise mladima se obratio i apostolski nuncij D’Errico koji je izrazio radost zbog nazočnosti na ovome važnom nacionalnom susretu katoličke mladeži, „u kojem vidimo sakupljene nade Crkve Božje u Hrvatskoj i raznim zemljama”. Prisjetio se kako je prije tri godine bio u Dubrovniku kada je bilo najavljeno da će se 10. SHKM održati u Vukovaru. „Primio sam to s posebnim osjećajima, zato jer ovih godina moje službe u Hrvatskoj mogao sam iskusiti što znači Vukovar ne samo za prošlost, nego i za budućnost, za Hrvatsku i za druge blize krajeve. Drago mi je da danas mogu sudjelovati na ovom važnom susretu, drago mi je da se to poklapa s ovim važnim danima koje živim u vijesti koju mi je dao Sveti Otac da ću dobiti novu misiju. Gledajući na vas, dragi moji mladi, reći ću Svetom Ocu da sam danas vidio još više: da sam vidio jedan krasan horizont za Crkvu i za Hrvatsku. I reći ću Svetom Ocu da nosim krasna sjećanja i na ovaj današnji dan u kojem vidim živo svjedočenje u Crkvi i hrvatskome narodu. To je svjedočenje koje se nadodaje mnogim onim svjedočenjima koje sam mogao živjeti i doživjeti proteklih godina”, rekao je nuncij D’Errico. Istaknuo je kako Sveti Otac prati molitvom ovo slavlje te upućuje najljepše želje biskupima, a osobito predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zatim svećenicima, redovnicima i redovnicama, pastoralnim djelatnicima i svim sudionicima ovog Susreta. A kao znak svoje posebne blizine želio je uputiti i poruku, koju je pročitao tajnik Apostolske nuncijature mons. Blachowiak.

U poruci koju je potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin ističe se kako „Nasljednik svetoga Petra želi da geslo susreta ‘Krist, naša nada’ (1Tim, 1,1) potakne želju za odgovorom na poziv Krista Gospodina, koji je pravi pratitelj i prijatelj na životnome putu, Onaj koji nikada ne osuđuje, nego istinski ljubi svakoga od nas. Ostati čvrstima u vjeri i u nadi u današnjem svijetu, zahtjevna je zadaća koja sa sobom nosi mnoge napore, no istovremeno ispunja srce radošću i ljubavlju. Upravo je u ovo uskrsno vrijeme znakovito uputiti se na hodočašće, kako biste susreli Krista Uskrsloga koji vas čini sretnijima te vam pomaže da se vaš kršćanski poziv razvija, raste i iznova otkriva u susretu s Bogom i bližnjima. Dragi mladi, Papa vas ohrabruje da otvorite vaša srca Bogu koji vas prati na životnome putu i tako čini čudesna djela, poučavajući vas što bi zapravo značila kršćanska nada, kako biste je mogli svjedočiti svugdje, a osobito u vašim zajednicama i gradovima”. Na kraju poruke zaziva se na mlade nebeski zagovor Blažene Djevice Marije, najvjernije Odvjetnice Hrvata i svetoga Ivana Pavla Drugog, Papa upućuje poseban apostolski blagoslov te poziva na molitvu za njega i njegovo služenje sveopćoj Crkvi.

Nakon što je evanđelje treće uskrsne nedjelje naviješteno na latinskom i bizantskom obredu, homiliju je predvoditelj slavlja đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić započeo riječima apostola „A mi se nadasmo!”, te upitao „nisu li dvojica žalosnih Isusovih učenika, koji napuštaju Jeruzalem te odlaze u Emaus, slika tolikih umornih, razočaranih i beznadnih ljudi. U njima se oslikavaju stvarne životne prilike i mnogih hrvatskih mladića i djevojaka. Sjetimo se samo onih koji su se do sada prijavili na desetke natječaja za radno mjesto, ali bezuspješno, te su u rješavanju svojih životnih pitanja morali potražiti ‘izlaz’ odlaskom u inozemstvo. Znamo, ne odlazi se rado, nego žalosna srca, jer u zavičaju i domovini nastaje praznina. Tko će je i kako ispuniti? Nisu li dvojica učenika slika i tolikih vaših roditelja, žalosnih što vam ne uspijevaju pružiti ono što bi željeli; koji rade, ali ne primaju plaću; koji su zbog tuđe sebičnosti i neodgovornosti izgubili svoje radno mjesto?! Nisu li njih dvojica slika i onih poput mene, koji osjećaju da ne mogu ne govoriti i upućivati na zabrinjavajuće razmjere depopulacije Slavonije i naših hrvatskih sela i gradova?!”Podsjetio je kako je u Hrvatskoj mnogo onih koji gube povjerenje u ljude, u institucije, u politiku te – puni gorčine i nezadovoljstva – tonu u izolaciju, osamljenost i beznađe; koji od nesigurnosti, neuspjeha i promašaja bježe u alkohol, drogu, u destrukciju i agresivnost.

Nastavljajući promišljanje protkano čežnjom za nadom, propovjednik je rekao: „sve nas na različite načine nosi nada, no svi smo se više puta i razočarali. Znao nas je razočarati ne samo tijek događaja oko nas, koji se nisu ostvarili onako kako smo se mi nadali, nego su nas nadasve razočaravali ljudi koji su iznevjerili naša očekivanja, koji su nerijetko znali čak slomiti i pogaziti naše ideale. Ali sam je čovjek krhko i prolazno stvorenje. I onda kad se nađemo pred čestitom osobom koja zavrjeđuje bezuvjetno povjerenje, moramo biti svjesni da je ne smijemo apsolutizirati. Samo je Bog uvijek s nama. Trajno, neprolazno i vječno”.
Vraćajući misao na dvojicu učenika, nadbiskup Hranić istaknuo je kako njima „Uskrsli ne nudi praznu utjehu, nego im nudi drugačiji pogled na istu stvarnost i novu nadu, novu perspektivu. Učenicima pomaže shvatiti da ih nije iznevjerio Bog i samo drugi ljudi, nego su ih iznevjerila i njihova očekivanja; i da nije krivnja na Bogu, ni samo u drugim ljudima, nego i u njihovu pogrešnom stavu. On u njihovu tamu unosi svjetlo Božje riječi. U liku stranca koji se pridružuje dvojici učenika na putu u Emaus, Isus stavlja pred nas pastire i učitelje izazov posebno odgovornoga poziva: pratiti ove drage mladiće i djevojke, biti suputnici na njihovu putu – znati ih saslušati i razumjeti”.

Uputio je i na činjenicu kako uskrsli Isus dvojicu učenika suočava s njima samima u svjetlu evanđeoske logike: „O bezumni i spora srca da vjerujete u život koji se rađa iz smrti, da dozrijevanje uvijek ide pod ruku s križem i patnjom”, te parafrazirajući tu rečenicu nastavio: „Ne mora li, zato, pšenično zrno umrijeti kako bi donijelo novi rod?! O bezumni i spora srca da prihvatite da svijeća izgarajući svijetli; da se u životu ništa istinski vrijedno ne postiže bez muke, bez žrtve i umiranja sebi; da ovo društvo ne može postati bolje, humanije, poštenije i pravednije ako nema onih koji su spremni samoprijegorno služiti općem dobru, umirati sebi; ako nema onih koji su spremni ljubiti i činiti dobro i onda kad nema uzdarja, ljubiti i onda kad treba oprostiti i biti veći od tuđih slabosti; da nema i ne može biti blagostanja i napretka ako nema vas koji ste spremni učiti, studirati, marljivo raditi, biti postojani u dobru, odustajati od veze, protekcije, mita i korupcije, od grešnih obrazaca ponašanja i od prizemne logike samo ovoga svijeta”.

Propovjednik se posebno zaustavio na rečenici „prepoznaše ga u lomljenju kruha” nakon čega se vraćaju u Jeruzalem, tamo gdje ih okupljena zajednica dočekuje svojim iskustvom da su susreli uskrsloga Gospodina. I jedni su u drugima raspirivali i dijelili iskustvo uskrsne vjere i nade.

„I ovaj grad Vukovar u kojem smo danas okupljeni pruža nam snažnu pouku. Ovdje smo na osobit način kao narod iskusili da Bog svojih ne ostavlja, da u životu ne smijemo gledati samo na ljudske mogućnosti i granice, već da nam je računati i na Boga. Kad se dogodio slom i kad je potpuno iscrpljeni Vukovar pao, kad su čitavu Hrvatsku zahvatili tuga, razočaranje i dodatni strah, čitava je Hrvatska tada bila ‘moliteljica’ – po crkvama, na ulicama i trgovima. Od Krista nam je tada dolazila nada i davala nam snagu”, rekao je nadbiskup Hranić, te nastavio: „i mi draga mladosti, želimo danas iz Vukovara svom narodu i cijelome svijetu – vašim roditeljima i vršnjacima, našim hrvatskim političarima koji su ovih dana suočeni s ozbiljnim pitanjima, izazovima i tjeskobama, poslati poruku nade i ohrabrenja koja izvire iz Božje ljubavi i dobrote objavljene u Isusu Kristu. On je sigurno sidro naše stabilnosti, našega opstanka, On je nada naša”.

Nadbiskup se također osvrnuo na kateheze koji su obilježile prvi dan 10. SHKM po župnim zajednicama. Mladi su promišljali „o kršćanskoj kreposti nade i euharistijskom kruhu nade po kojemu nas zahvaća snaga Duha Krista raspetoga i uskrsloga te i mi postajemo glasnicima i nositeljima nade koja je u Kristu uskrslome”. Pozvao je mlade da list papira na kojemu je bila slika kruha, po kojem su ispisivali poruke nade, „prelome” kruh i podijele s onima koji su lijevo i desno od njih.
Na kraju homilije nadbiskup Hranić je još jednom istaknuo: „iskon našega života počiva u Božjem daru. Nada se uvijek oslanja na Boga kao temelj sigurnosti; na Boga kao polazište i nadahnuće za svaku obnovu društva te na njega kao izvor i uvir potpune sreće i radosti. Takva nada nam uvijek daje snagu da prihvatimo sadašnjost, da prihvatimo svoju odgovornost za dobrobit hrvatskoga društva, te da se bez malodušnosti i straha otvorimo budućnosti i snazi Božje milosti koja nas uvijek iznova obnavlja i nadilazi. Prepustimo se Kristovoj ljubavi i vodstvu. Molimo ga da nam bude suputnikom na našem životnom putu kao što je to bio dvojici svojih učenika na putu u Emaus i da uvijek ostanemo vjerni nedjeljnom lomljenju kruha za euharistijskim stolom”.

U molitvi vjernika mladi predstavnici (nad)biskupija molili su za papu Franju, mjesnog ordinarija, za biskupe, svećenike i đakone, redovnike, redovnice i sve vjeroučitelje, kao i za nova svećenička i redovnička zvanja. Molili su i za jedinstvo među kršćanskim zajednicama, da nestane svako neprijateljstvo te se među Kristovim učenicima nastani duh uzajamnoga poštovanja, praštanja, suradnje i svjedočenja Njegove ljubavi. Molitva je upućena i za domovinu, da bude zemlja mira, sklada i napretka, kao i za svijet da prestanu ratna stradanja, nepravde i svaki oblik nasilja. Molitva je upućena i da se naše obitelji obnove darom života, potom za patnike, siromašne, bolesne, umiruće.
Predstavnici pojedinih (nad)biskupija su potom na oltar prinijeli darove. Osim kruha i vina, tu su bili i darovi: zemlja (Vrhbosanska nadbiskupija), košara s plodovima (Subotička biskupija), sadnica masline (Krčka biskupija), maslinovo ulje (Porečka i Pulska biskupija), maslinovo ulje i smokve (Zadarska nadbiskupija), sir trapist (Banjolučka biskupija), posuda za ljekovito bilje iz ljekarne Male braće i stonska sol (Dubrovačka biskupija), med (Mostarsko-duvanjska biskupija), trešnje (Trebinjsko-mrkanska biskupija), gitara (Varaždinska biskupija), sidro (Riječka nadbiskupija), svjetiljka sv. Kvirina (Sisačka biskupija), replika Splitskog misala (Splitsko-makarska nadbiskupija), ribarska mreža i školjka sv. Jakova (Šibenska biskupija), licitarsko srce (Zagrebačka nadbiskupija), ikona Bogorodice (Križevačka eparhija), vukovarski križ od bračkog kamena (Hvarsko-bračko-viška biskupija).

Nakon popričesne molitve na misi SHKM-a u Vukovaru zahvalu mladim hodočasnicima, njima oko 30.000m uputio je domaćin nadbiskup Đuro Hranić. „Hvala vama mladima, vašim svećenicima i voditeljima vaših skupina, što ste prihvatili hodočasnički napor i žrtvu te s različitih strana došli na ovaj susret mladih. Drago nam je što ste došli. Želimo vam ugodan ostatak boravka među nama danas i sutra. Ono što je dobro ponesite sa sobom u srcu, a naše propuste i pogreške nam oprostite”. Zahvalio je i biskupima za njihovo sudjelovanje prvoga dana po župama i na ovome slavlju. Posebnu zahvalu uputio je domaćim svećenicima i mladima, župnim suradnicima te obiteljima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji za sav trud i ljubav što su darovali mladima pristiglima iz drugih biskupija. Zahvalio je i članovima Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral mladih što su u potpunosti domislili i organizirali ovaj susret: od predlaganja gesla susreta, do organizacije popodnevnog programa i večerašnjeg završnog koncerta. Nadbiskup Hranić izrazio je nadu da će mladi okupljeni u Nadbiskupijskom zboru i mreži mladih volontera ostati kao izvrstan plod i trajna baština ovoga Susreta hrvatske katoličke mladeži u Nadbiskupiji, te da će se nastaviti okupljati i rasti, s liturgijskom formacijom voditelja župnih zborova mladih i probama pjevača, s formacijom župnih animatora i volontera iz redova mladih te okupljanjima i doprinosom životu Crkve i društva na regionalnoj i na nadbiskupijskoj razini. Zahvalio je i gradskim vlastima, kao i svima drugima koji su dali doprinos susretu.
Mladima se obratio i predsjednik HBK nadbiskup Želimir Puljić te izrazio radost zbog zajedništva. Podsjetio je kako su, potaknuti brigom za mlade koju je pokazao sv. Ivan Pavao II., hrvatski biskupi prije 20 godina krenuli u ovo hodočašće s mladima diljem domovine pod zastavom „S Kristom u treće tisućljeće”. U tom duhu osvrnuo se na protekle susrete te najavio da će Susret hrvatske katoličke mladeži 2020. godine biti u Zagrebu. Nakon što su mladi Zagrebačke nadbiskupije od mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije preuzeli „Križ mladih”, okupljenima se obratio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. „Danas je lijepo biti u Vukovaru. U Vukovaru koji je danas grad hrvatske mladeži. Zašto smo ovdje? Mi smo danas ovdje samo zbog jednog razloga, jer je Krist uskrsnuo i on je živ među nama, i mi ovdje okupljeni živi smo svjedoci Krista živog među nama. Ponosni smo jer smo s Kristom i zato smo zajedno s Njim na ovom hodočašću”. Znakovitim je uputio na činjenicu: „ići od Vukovara grada hrvatske žrtve i hrvatske slobode prema Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, gradu svih Hrvata”, te na kraju poručio „Zagreb vas čeka! U Zagrebu vas očekuje bl. Alojzije Stepinac! Dobrodošli svi u Zagreb 2020. godine”, a mladima Zagrebačke nadbiskupije povjerio organizaciju 11. SHKM.

S ovoga susreta, mladi su uputili i pismo papi Franji, u kojem između ostaloga stoji „Ovim susretom, a napose današnjim radosnim slavljem euharistije upravo u Vukovaru, gradu koji je ne tako davno, zajedno s mnogim krajevima naše domovine, prolazio tragična iskustva rata i razaranja, željeli smo posvjedočiti kako nas iskustvo i snaga vjere te zajedništvo u velikoj obitelji Crkve uvijek nadahnjuju životom. Stoga smo u središte svoga susreta kao geslo stavili novozavjetni navještaj: ‘Krist, naša nada’ (1Tim 1,1). Samo u dubokom i prisnom zajedništvu s Kristom istinski se ostvaruju, obnavljaju i ispunjaju naši ljudski životi. Na tu ste nas istinu snažno upozorili već u svojoj prvoj apostolskoj pobudnici, podsjećajući nas da ‘radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa’ (EG 1). Susret i hod s njim izvor su prave radosti. To želimo živjeti i svjedočiti i na tome želimo graditi i obnavljati svijet, svoju domovinu, gradove i sela u kojima živimo. Gdje god su ljudska srca slomljena, gdje je dostojanstvo pogaženo, gdje su mržnja i nepravda već mnogo toga uništile, mi želimo donositi nadu – Krista i trajno živjeti i svima svjedočiti njegovu ljubav”. Na kraju upućujući najsrdačnije pozdrave, izražavaju Papi duboku zahvalnost za svjedočanstvo koje pruža svojim životom i apostolskom službom, kao i za blagoslov koji je udijelio prigodom današnjega susreta.

Izvor: IKA

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

+ 80 = 90