Ako imaš što reći, reci osobi u lice!

Vjerujem da ste u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima vrlo često čuli rečenicu: „Ne bi se štel zameriti“, ili „Ne bi se štel mešati“.Obje rečenice koriste pretežno kajkavci, ali  nisu strane, nerazumljive i nepoznate štokavskom izričaju.

Ne bih se htio zamjeriti. Tu rečenicu često koriste oni koji smatraju da je bolje šutjeti, nego li reći nešto bitno, važno, što je korisno za dobro pojedinca ili opće dobro zajednice kojoj pripadaju. Mene ponekad ta rečenica iritira, čini nervoznim. Počinjem razmišljati i pitati se, kako to da netko ne želi reći istinu u lice svome suradniku, sunarodnjaku? Kako to da ne želi svojom izjavom, dobronamjernom opomenom ili kritikom spašavati opće dobro? Zar ljudima nije uopće stalo do subrata, do ljudi, do određene obitelji? A onda shvatim da su ljudi pokvareni, podmukli, neiskreni. Lakše i bezbolnije je pričati čovjeku iza leđa, ismijavati ga, kritizirati uz ispijanje kave u nekom kafiću. Takve interesantne i besplodne teme su pogodne za dokoličarenje i razgovor u kafićima. Teme raznih kritika, kritizerstva i verbalne destrukcije na račun svojih pretpostavljenih ili suradnika. Od tih silnih priča po kafićima ionako nikad ništa, nikakve koristi. Jedino  ponekad može ostati gorak okus spoznaje o izgubljenom vremenu.

Uvijek me zanimalo zašto ljudi ne mogu reći istinu u lice onom koga se ta istina ili kritika tiče? Vjerojatno strah, vjerojatno pomisao da se na zamjeri svom suradniku. Ali odakle strah, ako je u pitanju boljitak osobnosti čovjeka, ili nužna promjena o kojoj ovisi budućnost jedne obitelji ili čak čitavog poduzeća. „Ne bi se štel zameriti“, je isto tako ponašanje unutar većih zajednica od obitelji ili privatnog poduzeća. Toga ima u župnim zajednicama, biskupijama. Kako? Postoje neke župe u kojima je već gotovo uhodani stil da neki od nezadovoljnih vjernika baš svakom župniku pišu anonimna, nepotpisana pisma. Ima i onih vjernika koji su znali pisati anonimno pismo čak i biskupu o svom župniku. „Ne bi se šteli zameriti“, ili je pozadina nešto drugo. Trajno nezadovoljstvo, pokvarenost. Teško je reći! Ali rekao bih da je na djelu zloba, pakost, pokvarenost. Sreća je što ima mudrih župnika i biskupa i takva anonimna pisma ni ne čitaju, nego bacaju u koš za smeće.

Ako imaš što reći, reci osobi u lice. Taj govor srca izreci: ženi, prijatelju, suradniku, župniku, novinaru, nadređenom, podređenom. Ili stavi hrabro potpis na svoje pismo, ako stojiš iza svojih riječi. Ali zašto uopće pisati, ako ti je netko tu, gotovo na „dohvat ruke“. Idi, razgovaraj, reci da dobronamjerno upućuješ svoju kritiku, svoje viđenje neke određene situacije. „Ako te posluša, stekao si brata“ Mt. 18,16., kaže Isus. Ali to mogu činiti samo oni ljudi koji u svaku komunikaciju sa ljudima idu sa srcem, a ne sa predrasudama ili čak mržnjom. Oni kažu što misle bez većih problema sve čovjeku u lice. Ne boje se posljedica. Drugi ljudi, kojih je izrazito puno skloniji su prešućivati, ili djelovati podmuklo, zaplotnjački. I što je karakteristično, to uopće ne smatraju grijehom, zlom, teretom svoje duše.. Draže im je stvarati lošu klimu, negdje daleko u nekom kutku kuće ili stana, od iskrenosti i njihove direktne bratske opomene i podrške. Takvi sude bez suda. Pišu osude bez saslušanja kritizirane osobe. Oni su, tako misle, moralni metar koji sve mjeri. Često su debelo sakriveni iza anonimnog pisma, kao kamenčić nezdrave klime i kritizerstva, te nestrpljivo očekuju reakciju svog podmuklog djelovanja. A čovjek pravedan i bogobojazan, prožet evanđeoskim duhom danomice uči i slijedi Isusa koji je u komuniciranju s ljudima išao sa srcem, a u opomeni uvijek bio direktan, sa srcem. Evanđeoski primjer pokušaja kamenovanja preljubnice zatečene u preljubu izričito pokazuje da je Isus tom grijehu pristupio sa srcem, sa razumom i mudrošću. Srce grešnice i srca i duše već razjarenih kamenovatelja bila su mu u mislima prioritetna. Kada je bio izazvan da dadne svoj sud o Mojsijevom zakonu o kamenovanja takvih, sagnuo se i pisao po tlu i razmišljao. Ubrzo je ustao, i sa jednim pitanjem, odnosno konstatacijom riješio taj opasni moralni čvor. Izrekao je istinu i opomenu svim sudionicima tog nemilog događaja.„ Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen .“  A što se tiče direktne bratske opomene na drugom mjestu u evanđelju bio je još jasniji. „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ Mt. 18, 15-18.

Čini mi se da se mnogi toga ne drže, ili ih je vrlo mali broj za koje su ove riječi smjerokaz u ophođenju s ljudima i bratskoj opomeni. Kod nas je moguće „ lupati“ kakve god gluposti želiš, o bilo kome ili bilo čemu. Kažu: „Demokracija je, zašto bi šutjeli…“ Možeš čovjeka ocrniti da bude crnji od crnog đavola. Možeš lagati koliko te volja. Govoriti o pojedinim župnicima, a da ga ni ne poznaješ, i u crkvu ne ideš. Na osnovi pretpostavki možeš klevetati koga poželiš. Ništa ti se neće dogoditi. Za takvo ponašanje u Hrvatskoj ne treba, niti se očekuje hrabrost, jer svi nešto „ lupaju“, pišu, izjavljuju, daju intervjue, a sutra kada se probudiš čitaš i vidiš da baš nije tako kao sinoć. Laž je postala svakodnevica. Nema vijesti, a da nema senzacija, svakojakih neprovjerenih poluistina. Na osnovi jedne fotografije, jalove izjave ili teksta, pribijaju te verbalno na križ. I ne možeš im ništa. Nakon jednog svi navale na tebe kao ose ili stršljenovi. Jadni ljudi koji nose takve psihičke traume. Tekst bratske opomene iz Matejevog evanđelja trebalo bi uokviriti i staviti na vidno mjesto u stanu ili kući. Posebno bi ga trebali čitati oni koji se smatraju katolicima: vjernici – laici, svećenici, časne sestre, novinari, svi kojima je stalo do čistog svog obraza, i čistog obraza drugih. Isuse, milostiv budi meni grešniku.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

91 − 83 =