Biti bolestan i strpljiv – ide li to dvoje zajedno?

U današnje vrijeme govoriti o strpljivosti je gotovo nemoguća misija. Zašto? Zato što smo svi nestrpljivi, pa ni ne znamo što je suprotnost od nestrpljenja.

Svugdje čekaj: Čekaj autobus, čekaj tramvaj, čekaj da ti dođu na ručak, a oni po običaju stalno kasne. Kažu da treba znati  i biti strpljiv sa samim sobom, sa svojim manama, lošim navikama i borbom sa samim sobom. A prava pobožnost i duhovnost ne može rasti, razvijati se, bez kreposti, bez vrline strpljivosti. Kako ju steći, kako ju razvijati, ako već postoji? Sva ta pitanja, a još više odgovori su ključni za staloženi život pojedinca. Katolik sigurno razmišlja, kakve sve vrste strpljivosti postoje. Novozavjetna teologija govori o tri vrste strpljivosti preko svetopisamskih tekstova. Novi zavjet spominje tri vrste strpljivosti: Božju strpljivost, Isusovu strpljivost, kršćaninovu strpljivost.

Ako Bog sam u sebi, u osobi Isusa Krista ima strpljivost, onda je svakako važno da se čovjek kao pojedinac bori za osobnu strpljivost i razvija je tijekom svog zemaljskog života. Ne smije se ravnodušno reći: ja sam po prirodi nestrpljiv i ostati na tome. Život nas kuša, Božja providnost nas često vodi kroz dnevni život gdje je na velikom ispitu naša duhovnost i spremnost izdržati, ne pasti, ne odustati, sačekati, dati vremenu da učini uz Božju pomoć svoje. Strpljivo već mora postajati malo dijete, učenik u školi, student na fakultetu, a pogotovo ratar kojemu je njegova „radionica na otvorenom“, uvijek u opasnosti od nevremena, suše, oluje, tuče. Sveti Luka evanđelista donosi u svom evanđelju sliku o strpljivom vinogradaru, a taj vinogradar je u prenesenom smislu riječi, u alegorijskom govoru Bog. „Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: Evo već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju’ A on mu odgovori: Gospodaru, ostavi je još ove godine, dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak roditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.“ Lk. 13, 6. – 10.

Nismo li mi često duhovno neplodne smokve? Ne donosimo roda. Živimo kao da nema Boga. Odnosimo se prema drugima s kojima živimo kao prema robovima, izrabljujemo ih, zovemo se katolicima, a zapravo živimo kao da ni čuli nismo za Isusa. Bog i u takvim trenucima ima strpljenja sa nama, kao što je strpljivo čekao otac povratak svog izgubljenoga sina. Bog nam daje vremena da odaberemo blagoslov ili prokletstvo, sreću ili nesreću na osobnom, obiteljskom i narodnom planu. Sveti Petar u svojoj poslanici piše vrlo jasno o postojanju Isusove strpljivosti: „Ta na to ste pozvani, jer Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini, nit mu usta prijevaru izustiše, on koji na uvredu nije uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom.“ 1. Petr. 2, 21. – 23. Nastaje pitanje, imamo li mi, barem zrnce Isusove strpljivosti, da na uvrede ne odgovaramo uvredama, da nikome ne prijetimo. Za takvom duhovnošću treba težiti, jer vjera nije samo lijepi običaj, nego životno djelovanje.

Kakva bi trebala biti kršćaninova strpljivost? I tu je sve poznato i kristalno jasno: “Strpite se, dakle braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjen urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.“ Jak. 5, 7. – 9. Zapitaj se, koliko ratar ili vinogradar, mora imati strpljenja od rezidbe do berbe. Koliko on ulaže truda, muke, novaca da bi uz pomoć Božju, uz pomoć vremenskih uvjeta mogao očekivati i realizirati solidnu berbu. A iza toga da od dobrog grožđa ne učini loše vino. Ima li kakve veze bolest sa strpljivošću? Sigurno da ima. Od samog početka, od saznanja, spoznaje da smo bolesni, te tijekom liječenja treba biti uporan i strpljiv. Ozdravljenje duše ili tijela, ili obojega dolazi polako uz Božju pomoć. Često i sami liječnici kažu: Sve je u rukama Božjim, mi smo učinili svoje. Budite strpljivi. U bolesti treba biti strpljiv sa samim sobom, sa čekanjem na rezultate različitih medicinskih pretraga, iščekivanjem operacije, osobnim oporavkom. Prepusti Bogu putove svoje. Računaj na njega u svakoj prilici, u bolesti koju nosiš kao osobni teret, u patnji koja ti je zadana.

U križu kojeg nosiš, jer nisi više zdrav. Strpljivost ti treba u kontaktu sa ljudima od kojih je veliki dio bez empatije, suosjećanja. Ispituju te, da imaju informaciju o tvojoj bolesti, pa da mogu pričati po susjedstvu. Za one koji su nestrpljivi u bolesti postoji jedna vrlo lijepa molitva, „molitva za strpljivost u bolesti.“:

„Gospodine Isuse Kriste, na putovima kroz Palestinu toliko si pomagao bolesnicima, da su se svi obraćali tebi za pomoć. Molim za tvoju blizinu i pomoć. povrati mi prijašnje zdravlje. Rasvijetli liječnike da upoznaju uzroke moje bolesti. Blagoslovi lijekove i podaj im uspješnu snagu. Budi uza me da strpljivo nosim svoju bolest i podložim se božjoj voli te poznavanjem tvoje riječi u Maslinskom vrtu, upućene nebeskom ocu: „Oče, neka bude tvoja volja, a ne moja!“ Pokloni svoju pomoć i ljubav svim bespomoćnima i bolesnima, napose onima koji neizliječivo trpe. Ozdravi sve nas, Gospodine, na tijelu i duši i daj da zdravi iznova započnemo živjeti sa svojim milima i dragima i da dođemo ti zahvaliti na milosti ozdravljenja. Amen!

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

81 − 80 =