Blagdan Duhova nas vraća nama samima da postanemo svjesni svoje božanske dimenzije

Svatko od nas ima potrebu proniknuti u tajne vjere. Sve što je tajnovito pod velom misterija nas privlači. Današnjom svetkovinom svaki bi vjernik zapravo zaželio u potpunosti otkriti tu veliku ljubav Oca i Sina čije je ime Duh Sveti.

Premda je danas pomodno stavljati svugdje Duha Svetoga, on je obećani koji se dariva isključivo u zajedništvu koje vlada u harmoniji Oca i Sina. Svetkovina Duhova ima mnoštvo dimenzija koje bi trebale zahvatiti nas vjernike. Duhovi su veliki ispit savjesti vjerniku koji želi iskreno živjeti svoju vjeru. Vjera je snaga života. Ona osmišljava ono što je nama toliko bitno. Nitko nema toliku ljubav kao što ima Bog prema svakom od nas jer nas je stvorio kao jedinke neponovljive. Zato je danas idealno staviti se ispred Boga i iskreno odgovoriti, sebi priznati kakvi smo.

Zahvaćeni Duhom Božjim ili pak duhovima tijela, duhom prizemljenosti. Mnogima je danas vjera svedena na relacijama od seminara do seminara. Od duhovnih obnova do duhovnih obnova. Na tim susretima čovjek doživljava Boga možda i jače od uobičajenog. Tada se zaželimo počivati. Napraviti sjenicu i ostati na ushićenosti koju se doživljava.  No to je samo trenutno. Takav stav je bijeg od onoga što je život. I premda će mnogi reći da su na takvim mjestima otkrili Boga. Bog kao da nije dotaknuo nukleus ljudske duše onih koji su u vječnoj potrazi za nadnaravnim.

Današnji čovjek izrazito cijeni zahvate i intervente u vjeri koji su nam neobjašnjivi. Općenito želimo čuda. Ona nam služe kao nekakav dokaz vjere ili dostojnosti vjere. Takav nam stav zapravo onemogućuje odškrinuti a kamoli ne otvoriti vrata Bogu Duhu Svetom. On je onaj koji djeluje u otvorenom srcu. Onaj koji zahvaća i vraća izgubljenu radost. Danas je naš dan. Danas ponovno na vidljiv način primamo Duha Svetoga. On danas osobno želi biti branitelj i obnovitelj ljudskog dostojanstva koje se narušilo. Danas se nama želi darovati kao posvetilište “paraklitus” koji ujedinjuje u vjeri i pripravlja svakog od nas na novi život po njemu. Zatvoreni smo u svoje svjetove. Oni su naša obrambena snaga. Kako smo ranjeni i izranjavani bezbroj puta u nama je ostalo nepovjerenje prema svemu.

Danas odzvanjaju riječi apostola Pavla u poslanici Galaćanima. On sam apostolskom ljubavlju želi nas trgnuti iz naših sigurnosti i progovara o plodovima onih koji su primili Duha Svetoga. Na taj način smo upućeni koliko nam je sveto vrijeme darovano da se iznova obnavljamo u Duhu. Jer ako nema Duha Božjega u nama tada ni naše svjedočenje ne može biti od Boga već naše proizvoljno vlastito htijenje koje nam onda unosi razdor koja se reflektira na sve oko nas. Potrebno nam je novo srce. Srce koje je otvoreno Duhu Svetome. Tek tada On može djelovati u nama. Iz njega izlazi snaga hrabrosti ali i snaga volje koja nas usmjeruje na život posvećenih u Kristu.

Duh Sveti je onaj koji preporađa. On iz starog čovjeka stvara novoga. Do jučer teškog grešnika koji se preporađa u pomazanika, navjestitelja koji se osvjedočio da je Bog svemoguć svesilan i milosrdan. Dakle danas pokušajmo ponajprije se susresti sa sobom. Slavlje Duhova nam je izvor novog povratka k sebi, bližnjemu i Bogu.  Doista smo potrebni Boga i njegove obnoviteljske snage. Kakav duh prebiva u nama takav nam je sav život. Takva nam je obitelj, društvo, Crkva. Ne postoji malo sam ovamo a sad malo tamo. Ili jesmo ili nismo. U nama će ili prebivati Duh dobrote, ili će vladati duh zla. Drugoga nema. Nitko tko živi udaljen od Božje dobrote ne može je niti shvatiti.

Blagdan Duhova prvenstveno nas vraća nama samima da postanemo svjesni svoje božanske dimenzije. Naš duh je božanska dimenzija koja nas poosobljuje. Mjesto prebivanja i mjesto prepoznavanja Duha Božjeg jest u nama samima. Iskoristimo danas vidjeti koji duh u nama počiva. Pavao nadahnut nam je ostavio ispit savijesti zato nam i kaže: „A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ To je život po tijelu koji uništava Božansku sliku u nama. To je izvor staja beznađa koji vlada u današnjim situacijama. Samo po Duhu dobivamo svoje osmišljenje stoga molimo danas one darove koji je on sam:“ Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!“ Duhove ne slavimo kao događaj koji se dogodio, nego kao blagdan vlastite pozvanosti i novog primanja Duha. Ne postoji ni jedna istina doli istina koja izlazi od Boga. Svoj život posvetite milošću njegove ljubavi. On je onaj koji vas hrabri i blagoslivlje. Mijenjajte se po Duhu Svetome. I neka njegovi darovi trajno u vama prebivaju kao izvor milosti i zalog života svetosti.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 72 = 75