Blaženi Ivan Merz – Žrtva, Euharistija, apostolat

U našem narodu blaženi Ivan Merz još je uvijek nedovoljno poznat. Nepoznati su njegov lik, život i djelo. Blaženi Ivan Merz rodio se 16. 12. 1896. u Banja Luci, a umro je 10. svibnja 1928.

Bio je vrlo sposoban intelektualac koji je govorio deset jezika. Sveti papa Ivan Pavao II. nazvao je Ivana Merza u Zagrebu 10. rujna 1994. titulom: „Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja“. U Crkvi volimo govoriti o potrebnom angažmanu laika u suvremenom društvu. Nema boljeg primjera Crkvi u Hrvata za angažman laika od blaženoga Ivana Merza. Laikat i djelovanje laika u Crkvi gotovo su „zaspali“. Tu i tamo imamo dobro organiziran apostolat laika. Blaženik je za života bio tisućama mladih uzor kršćanskog života. Mladi su mu svojevremeno na grob donijeli vijenac s bijelom svilenom vrpcom na kojoj je pisalo: „Hvala ti orle Kristov, što si nam pokazao put k suncu!“ Grob blaženoga Ivana Merza nalazi se u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Spomenuta bazilika  nacionalno je svetište Srca Isusova.

U mladosti je od roditelja primio solidan građanski odgoj, ali bez neke veće kršćanske duhovne podloge. Kažu da je na njegov životni put najviše utjecao njegov gimnazijski profesor dr. Ljubo Maraković, također laik. On ga je poučavao književnosti i umjetnosti, i polako u njega usađivao kršćanske moralne vrijednosti. Blaženik u mladenačkim danima nije bio nipošto i ni po čemu skučena osoba. Bavio se sportom – vozio je bicikl, igrao tenis, bavio se gimnastikom, klizanjem na ledu i kuglanjem. Njegovi su roditelji imali silnu želju da postane časnik. Zato je boravio nekoliko mjeseci u Beču na vojnoj akademiji. Kao student, živeći u Beču, mnogo je čitao, posjećivao kazalište i operu. Prema njegovu životopisu i dnevniku, koji je redovito pisao, oduševio se Goetheovim Faustom. Za blagdan Bezgrješnog Začeća BDM, 8. 12. 1915., zavjetovao se na duhovno-tjelesnu čistoću do ženidbe. Poslije završetka Prvoga svjetskog rata, u kojemu je i sam sudjelovao, nastavio je studij književnosti u Beču. Posebno su ga zanimale germanistika i romanistika. Uz studij književnosti, počinje se zanimati za liturgiku i liturgiju. Obavio je liturgijske duhovne vježbe. Posredstvom otaca isusovaca dobiva stipendiju za studiranje na Sorboni i Katoličkom institutu.

U Parizu je vrlo brzo postao član karitativnog društva i brinuo se za jednu obitelj na periferiji Pariza. Roditelji nisu bili zadovoljni njegovim studentskim načinom života. Majci, koja je bila židovskog podrijetla, napisao je: „Znadeš da me život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lourdes potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato moj cijeli život kreće oko Krista Gospodina“. Blaženi Ivan Merz poželio je da i njegovi roditelji postanu praktični vjernici, katolici.  Doktorirao je u Zagrebu 1923. godine. Naslov njegove doktorske disertacije bio je: „Utjecaj liturgije na francuske književnike“. Od rane je mladosti volio moliti i bio sklon liturgiji, osobito svetoj Misi. Kako je odrastao, svakoga je dana sudjelovao u svetoj Misi i pričešćivao se. Zato je u svoj dnevnik zapisao: „Najveća stvar koja postoji u svijetu jest sveta Crkva, najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi pretvorba“. U spomenutoj rečenici izrečena je velika blaženikova ljubav prema Crkvi i Isusu prisutnom pod prilikama kruha i vina, u Euharistiji. Na jednom je mjestu u dnevniku zapisao: „Pričest je izvor života!“ Zanimao ga je pokret Orlova, orlovstvo i moto: „Žrtva – Euharistija – Apostolat“. Te tri riječi uklesane su na njegovu grobu.

Beatifikacija – proglašenje blaženim

Sveti papa Ivan Pavao II. na svečanoj Misi u Petričevcu u Banjoj Luci, za vrijeme boravka u BiH, proglasio je Ivana Merza blaženim. Molbu za proglašenje blaženim uputio je zagrebački nadbiskup i tada predsjednik HBK. Na proglašenju blaženim bio je nazočan postulator kauze o. Božidar Nagy. Biskup Franjo Komarica pročitao je životopis Ivana Merza, a potom je  sveti papa Ivan Pavao II. izrekao svečanu formulu proglašenja laika Ivana Merza blaženim.

Milosti i uslišanja po zagovoru blaženog Ivana Merza

Odmah poslije smrti Ivana Merza, 10. 5. 1928., mnogi su se počeli preporučivati u zagovor blaženiku Ivanu Merzu. Da bi netko mogao postati blaženim potrebna su barem dva čuda po zagovoru svecu. U Vatikanu je registrirano i prihvaćeno čudo ozdravljenja g. Anice Ercegović, rođene u selu Gradusi pokraj Sunje. Ona se u 19. godini razboljela od tuberkuloze i drugih bolesti. Poslije 6 godina neuspješnog liječenja, molila je devetnicu Ivanu Merzu i pošla na grob početkom srpnja 1930. godine. Kući se vratila zdrava i doživjela je duboku starost. Umrla je u 82. godini života, a 57 godina poslije ozdravljenja. To je čudo potvrdilo vatikansko povjerenstvo od pet liječnika 8. svibnja 2002. godine. Poslije toga čuda ozdravljenja mogla bi se nizati i druga čuda učinjena po zagovoru blaženog Ivana Merza.

Jesu li katolici danas motivirani u praksi motom „Žrtva – Euharistija – Apostolat“?

Čini mi se da je jedan manji dio vjernika Crkve u Hrvata motiviran tim geslom. Zašto mi se tako čini? Pa zbog toga što sva tri pojma, tri stvarnosti, nisu duboko duhovno prisutne u praktičnom životu vjernika. Većim su dijelom prihvaćene „Žrtva i Euharistija“, a vrlo je malim dijelom prisutan pravi, autentični apostolat. Apostolat naviještanja i organiziranog karitativnog djelovanja, apostolat laika dobio je na Drugom vatikanskim koncilu naglasak kao velika potreba za univerzalnu Crkvu. A on u širem smislu označuje sve oblike života i djelovanja crkvene zajednice. Laici su dužni promicati katolički moral i Evanđelje ondje gdje se kreću, rade i žive. I to posebno na područjima obrazovanja, mladih i obitelji. Čine li to naši laici? Da, čini mi se vrlo malo i nedostatno. To je moja osobna prosudba. Evidentno je da to čine Marijina legija, Pokret fokolara, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Kursiljo, Planinarska bratovština Svetog Bernarda i  Neokatekumenski put. Članovi tih „duhovnih grupacija“, ostvaruju apostolat prema svome zadanom programu. Kada je s  pastoralnim radom u mojoj župi, uz moje odobrenje, nastala „Marijina legija“, mnogi su me vjernici pitali: „Jesu li to subotari? Idu po kućama, posjećuju bolesnike i zajedno s njima mole?“ Tvrdim da je u nas još „nezrela“ situacija u društvu i po župama, da ti netko dođe u kuću, govori o Isusu, ispovjedi, grijehu i milosrđu. Možda nije tako u svim župama, ali u mnogima jest. Bez dobra apostolata klerika, ali i laika, neće se događati kvalitetna „nova evangelizacija“ naše domovine ni Europe. Dužnost je laika pomagati klericima i po kanonskom pravu Katoličke crkve o širenju kršćanske vjere. U nas još tako ne misli veći dio vjernika. Područja apostolata laika jesu obitelji, profesionalni i društveni život. To je poslanje zadaća pojedinaca i katoličkih udruga. Imamo nominalno mnogo katoličkih udruga koje nisu dovoljno aktivne ni glasne u hrvatskom društvu. Da imaju čvrst zakonski okvir, ne bi bilo toliko kršenja raznih zakona, povreda ljudskih i vjerničkih prava. Više bi se, osim tradicionalizma, osjećao duh kršćanstva u svim sredinama, na svim mjestima – u politici, gospodarstvu, medijima, među radnicima. Imamo kvazikatoličke laike bez jačeg angažmana i apostolata. U društvu je također nezdrava situacija, pa stoga malo zauzetije laike proglašavaju „katolibanima“. Koje li podlosti? Moramo biti pred Bogom iskreni pa reći da nije snažno zaživio apostolat laika prema smjernicama Drugog vatikanskog koncila.

„Svijet živi za se, kao da se nije dogodilo to čudo čudesa – Euharistija“, zapisao je za života u svoj dnevnik blaženi Ivan Merz. I danas možemo jednako iskreno ponoviti tu misao, za ovo vrijeme.

Molitve za zagovor Bl. Ivana Merza

Odmah poslije svetačke smrti Ivana Merza, 10. V. 1928., mnogi su počeli posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u zagovor u potrebama. Tako se počelo širiti njegovo štovanje. Već tjedan dana poslije smrti, 17. V. 1928., sastavljena je prva molitva s njegovim spomenom, a potom su slijedile ostale kojima se molilo od Boga uslišanje u potrebama po zagovoru Ivana Merza. Neke od tih molitava dobile su crkveno odobrenje. Ovdje donosimo tri takve molitve, koje ljudi mogu moliti i sada, poslije njegove beatifikacije.

Molitva blaženom Ivanu Merzu

Svemogući vječni Bože, u Ivanu Merzu dao si nam divan primjer vjere i ljubavi prema Kristu i Crkvi. U svom kratkom životu Ivan je uz pomoć tvoje milosti postigao mnoge vrline i potaknuo nas da nasljedujemo njegovu predanost u tvoju svetu volju, strpljivost u podnašanju križeva svakodnevnog života, te nesebičnu ljubav prema bližnjemu. Njegov neumorni rad za proširenje Kristova Kraljevstva u dušama mladih mnoge je priveo tebi, koji jedini daješ čovjeku pravi smisao života. Uvjereni da ti je Ivan svojim svetim životom omilio, molimo te da ga se udostojiš proslaviti čašću oltara kako bi njegov primjer pomogao ljudima na putovanju prema nebeskoj domovini. Udijeli nam milost da nasljedujemo čvrstoću njegove vjere, nesebičnost njegove ljubavi, te apostolsku revnost da se tako približimo idealu kršćanske savršenosti koji nam je on svojim životom pokazao. Njegovim zagovorom udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim…. ako je to na korist mojoj duši, a tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

12 + = 21