Bog često bira i zove nedostojne, „negativce“ da budu instrument Spasenja!

Mi često u svojim promišljanjima griješimo, te mislimo da Bog bira i poziva u svoju službu one koji savršeni. Povijest spasenja i Crkve nam pokazuje da to nije tako.

Tome nam je svjedok Blažena Marija od Isusa, Deluil – Martiny, utemeljiteljica „zatvorenih“, klauzurnih sestara Kćeri Srca Isusova. Ona je u svojim duhovnim zapisima zapisala: „Nedostojnost nije važna. Bog izabire, ne prema zaslugama: baca svoj „dođi i slijedi me“ prema onome koga želi; pridiže Pavla, Augustina, Magdalenu iz ponora njihovih nepokornosti i slabosti. Njegov je odabir praćen posebnom milošću koja je prikladna da oblikuje dušu u skladu s božanskim planovima, ako je duša vjerna pozivu.“ (8. lipnja 1875. godine.)

Ako promotrimo život svetog Pavla apostola, onda znamo da je bio sve i svašta, prvenstveno progonitelj prvih kršćana, a po čudesnom susretu s Isusom kod Damaska postaje gorljivi propovijednik, nasljedovatelj Isusa Krista i utemeljitelj prvih kršćanskih zajednica. Sveti Augustin i Magdalena kako piše Blažena Marija od Isusa bijahu u ponoru svojih grešnih slabosti i nepokornosti Bogu. Bog ih je oboje podigao, po njihovom obraćenju i vjerničkoj aktivnosti učinio svetima. Sveti Augustin od čovjeka punog raznih grešnih slabosti postaje jedan od najvećih teologa Crkve. Ono što je ljudima nezamislivo, Bog može učiniti realnim i svetim.

Tko je bio Augustin? U mladosti agnostik, tražeći spoznaju pristaje uz dualistički maniheizam, krivovjerje, ni na nagovor majke Monike ne prihvaća nauk Crkve. U Milanu se, međutim susreće s neoplatonističkim učenjima, koja će poslije naći mjesto u njegovoj kršćansko – filozofskoj sintezi. Slušajući propovijed biskupa Ambrozija prihvaća kršćansku vjeru i u 33. godini života u Milanu prima krštenje. Rekli bismo: bio je nevjernik, na neki način krivovjerac, postaje katolik. Tražio je sebe i svoj osobni put do 33. godine života. Promijenila ga je  propovijed svetog Ambrozija. Svoj život nakon krštenja potpuno okreće Bogu, i nakon svih životnih peripetija postaje vrhunski teolog, crkveni naučitelj i biskup. Od nedostojnog sluge, Bog po svom pozivu i Augustinovom odgovoru čini veliki životni zaokret. Nedostojne Bog izabire i kaže im „ dođi i slijedi me!“ Augustin je poslušao, a Bog je nagradio  poslušnost i odvažnost. Sveti Augustin je napisao 90. djela. To su bili teološki, egzegetski i filozofski  radovi. Najpoznatija je njegova knjiga koja je prevedena na mnoge jezike  (Confessiones), „Ispovijesti“.

Promatramo li retrospektivno povijest Crkve uočit ćemo da je mnoge nedostojne Bog po svom pozivu „dođi slijedi me“ i njihovom odgovoru učinio svetima i za uzor svima nama. Ako želimo analizirati od Crkve priznata ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu i Fatimi, možemo zaključiti da se ukazala djeci koja su se smatrala nedostojnima i grešnima. Djeca su bila zaprepaštena i u nedostojnoj nevjerici: kako to da se čudesna ukazanja njima događaju?

Jedan od dokaza da Bog odabire nedostojne je možda mnogima nepoznato ukazivanje Gospe u malom mjestu Kibehu, u Ruandi, u prošlom stoljeću. Gospa se u Ruandi po prvi puta ukazala 28.11.1981. godine trim vidjelicama: Alphosine, Anathalie i Marie – Claire. U tim ukazanjima Gospa Kibeška je predvidjela  genocid u Ruandi. Pokazala je  ukazanjem da će „rijeka krvi“ poteći , ako narod, plemena, ne budu prestala mrziti jedni druge. Ratno ludilo i genocid se dogodio 1994. godine. Većinsko pleme Hutu sjekirama, palicama i drugim oružjem poubijalo je gotovo cijelo manjinsko pleme Tutsi. Počela su se događati ukazanja Isusa dječaku Segatashyiu. Tko je bio taj dječak? Bio je običan pastir, poganin, nije znao pisati, ni čitati. Nije proveo niti jedan dan u školi. Opet nedostojni sluga! Ljudi su se pitali zašto je Isus izabrao baš njega, poganina, kada u Ruandi ima mnoštvo dječaka katoličke vjere. Preko dječaka Segatashyia u ukazanjima i razgovoru Isus je pozivao ljude na promjenu života. Dječak mu se žalio da ga ne slušaju, da mu ne vjeruju i da očekuju čuda da bi mu povjerovali. Segatashy je narodu govorio: „ Bog vam šalje poruke ljubavi i obečanje vječne sreće, a vi ipak tražite čuda. Prestanite gledati u nebo i očekivati čuda. Otvorite srce Bogu. Prava čuda se događaju  u srcu.“ Immaculle Ilibagiza „Dječak koji je susreo Isusa“, Naklada Benedikta, str. 35.

Za stanovnike Kibeha, a potom za sve katolike i stanovnike Ruande začuđujuće je bilo da se Isus ukazuje tom jednostavnom, neukom dječaku, pastiru, poganinu. Nije čuo za Bibliju, a nakon svakog ukazanja i razgovora s Isusom prenosio je teološki vrlo snažne poruke podkrijepljene velikim katoličkim istinama. Blažena Djevica Marija i Isus, rekli bi vidjelicama i dječaku točan dan i sat svoga slijedećeg ukazanja, pa bi na taj dan, i u taj sat bio izravan prijenos ukazanja preko radija. Djeca su kod ukazanja upadala u duboke egstaze. Sve su to promatrali „ Članovi Istražnog povjerenstva“ u ime Crkve. „ Svi su vidioci ulazili u komatozno stanje za vrijeme ukazanja, i mozak im jednostavno nije primao nikakve informacije iz fizičkog svijeta. Pa ipak, su bili budni kao ja i vi. Svatko je od njih doživio potpuno odvajanje od stvarnosti onakve kakvom je mi doživljevamo. Mislim da je perceptivna odvojenost bila najizraženija kod dječaka Segatashye.“ I.I. „Dječak koji je susreo Isusa“, Naklada Benedikta, str. 106.

Psihijatar, liječnik koji je u ime Istražnog povjerenstva sve to promatrao, testirao je za vrijeme ukazanja stanje dječaka Segatashye. Ostao je začuđen praveći sve moguće testove kojih se kao psihijatar sjetio. Evo što je sve činio: „ Napravio sam sve testove koje sam mogao zamisliti kako bih ga izvukao iz egstatičnog stanja kada je jednom ušao u vidjelačku egstazu. Testirao sam mu živce u lubanji tako što sam mu usmjerio bateriju ravno u oči. Nije bilo reakcije. Ispitao sam mu senzoričke funkcije – gumenim sam čekićem lupkao po svim refleksnim točkama. Opet nije bilo reakcije. Štipao sam ga po cijelom tijelu, toliko da sam mu savijao prste da su se gotovo iščašili, zabijao igle u ruke i kroz cijelo tkivo da su izšle na drugu stranu. Svaki je test imao isti rezultat – bez reakcije. Na kraju sam mu pričvrstio elektrode po cijelom tijelu, spojio ih žicom na prijenosni akumulator i tako na njega djelovao strujom. Ni to ga nije dotaknulo, nije bilo nikakve fizičke reakcije!… Zatim sam mu stavio ruke na vrat da na trenutak zaustavim dotok kisika u mozak i da se onesvijesti. Vidite to nije mogao glumiti. Poslije toga sam vjerovao da je Segatashy pravi vidioc i da ima istinska ukazanja.“ I.I. „Dječak koji je susreo Isusa“, Naklada Benedikta, str. 106. 107.

Zar nije dječak Segatashy iz Kibeha u Ruandi također po našoj ljudskoj prosudbi, kako bi rekla Blažena Marija od Isusa kao poganin nedostojan Isusa i ukazanja. Bog bira koga želi! Poziva koga želi! Često se to događa mimo „zdrave ljudske logike.“ On nedostojno čini dostojnim! Tako je tinejđer, neuki poganin, kršten, postao Isusov misionar u Burundiju i Kongu. Svi smo mi ako želimo priznati nedostojni, ali možemo postati Bogu mili i činiti velika djela. Bog se u liku djeteta, u štalici objavio prvo pastirima koji su  bili opet po „ljudskoj logici“ kako bi rekli kajkavci „niš koristi“, beznačajni. Vjerojatno su u Jeruzalemu komentirali „Zašto se nije rodio u nekom dvorcu, među inteligentnim ljudima.“ Koga je Isus odabrao za svoje učenike? Opet, sigurno po sudu mnogih „nedostojne“. Sigurno su neki komentirali: „Što će mu ribari za učenike? Da im je išla škola, ne bi ostali ribari. Zar nije Isus imao boljih ljudi „barem sa osnovnim obrazovanjem?“ Isusova božanska logika i naša ljudska logika često ne idu zajedno. Teško se susretnu. „On odabra slabe, da posrami jake.“ On odabra neuke pastire, ribare, nedostojnog Augustina, nedostojnu Magdalenu, mnoge nedostojne tijekom povijesti Crkve, kako bi pokazao da nešto što je slabo, prezreno, u ljudskim očima rubno, odbačeno može postati kako bi mi rekli „zvijezda, staar, hit.“

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

10 + = 11