Bog gleda na poniznost službenice svoje!
Plod Marijinog pohoda u dom njezine trudne rođakinje Elizabete jest veličanstvena pjesma zahvale Bogu koju čitamo u današnjem evanđelju.
Svaki pohod potrebnima donosi plod ne samo u drugima već i u onima koji su u pohodu koji donose radost ljubavi. Donošenje Isusa drugima uvijek ima utjecaj na sve pa i na one koji ga naviještaju. Nitko ne može biti ravnodušan na Božju radost.
To je iskustvo koje samo mnogo puta čuli svi od mnogih ljudi koji su, iz ovog ili onog razloga, odlučili staviti se u službu drugih, a kada su potvrdili to iskustvo te znaju reći da su primili više od ovih ljudi kojima su došao pomoći.
Marija je također iskusila taj dar, a njezin Veliča o tome svjedoči. I ona će moći reći da joj je to putovanje u Elizabetin dom dalo dar razumijevanja mnogih stvari o vlastitom životu. Životu njezina naroda, pa čak i Božjim planovima.
Doista u današnjem evanđeoskom odlomku koji je toliko dragocjen nalazimo mudro ponovno očitovanje Marijine osobnog iskustva susreta s Bogom, patničkom povijesti Izraela i novosti koju je Bog donio dolaskom svoga Sina Isusa.
Bog gleda na poniznost izvrsnost svoje službenice, odnosno na njezinu krhkost na njezino potpuno povjerenu u Njegove ruke.
Bog čuje Izraelovu patnju i šalje mu neočekivanog mesiju, osloboditelja bez oružja i bez vojske koji će nasuprot njihovih predodžbi imati sposobnost ukloniti kamena srca iz muškaraca i žena i vratiti im srce od mesa.
Bog ulazi u povijest i okreće je naglavačke, tako da se oholi posrame, bogati odu praznih ruku, ponizni se uzvise, a odbačeni postanu zaglavni kamen. To je novost Evanđelja, a Marija ga ponovno danas pjeva za sebe i za svakoga od nas.
don Damir Bistrić
Croatian 