Bog nas želi izdignuti iz tame!

Kako dani odmiču došašće nam postaje sve jasnije. Došašće kao sveto vrijeme nosi sa sobom ogroman duhovan rast.

Jer je to priprava susreta sa rođenjem Boga. Novi susret sa svojim stvoriteljem ovdje na zemlji. Zato je naš put došašća kojim smo krenuli pomalo trnovit. Težak. Jer se u nama odvija borba odricanja od starog načina života. Svakog dana čitajući pisma u nama se budi nova spoznaja. To je vrlo dragocjen dar kojim otvaramo sebi novi životni put rješavajući se svega što nas tišti i ulazak u Božju sigurnost.

Živimo u nesigurnim vremenima. Vremenima prepunim crnih vijesti. Sve oko nas je nabijeno negativnostima. Sve oko nas je u traumama. Toliko je tame oko nas da hodamo bezglavo kao slijepci. Nažalost toliko smo sebe iz bombardirali sa svim što je negativno. Čini se kao da nema ništa pozitivno. Sve procjenjujemo kao ne dobro. Ništa nije dobro. U takvoj tami teško je pronaći svijetlo. Teško je sebe izdignuti u svijetlo koje je Bog. I svaka upaljena svijeća na adventskom vijencu osvjetljava mali dio koji nam onda ulijeva koliko toliko nove nade. Jer ako nam se oduzme nada što nam ostaje.

Ionako smo svi pod strahom koji vlada kao opća histerija. Bog nas želi izdignuti iz tame. Toliko godina hodamo kao slijepci pored zdravih očiju. U užurbanosti svijeta oslijepili smo na bitne stvari. Na ljude koji su nam najdragocjeniji dar. Ponio nas je posao pokušavamo se ostvariti. Karijere su nam postale bitne. A slijepi smo pored najvažnijih životnih karijera. Oslijepili smo prema potrebama svojih najbližih svoje djece, supružnika, roditelja, obitelji. Radije ugađamo svima iscrpljujemo se dokazujući se koliko smo vrijedni i važni, a oslijepili smo na želje svojih najbližih. Dali nam je potrebna promjena? Da i te kakova. No promjena može nastati jedino ako mi to želimo. U Boga ništa nema na silu. On nikoga ne želi uskratiti u najdivnijem daru slobodne volje koju smo od njega dobili. On reagira uvijek na našu želju. Na naš poticaj. On je onaj koji budno i strpljivo čeka.

Odvaži se danas riješiti svoje sljepoće koje nosiš u sebi. Sljepoće na bilo kojem polju svojega života. Vikni jako kao i današnja dva slijepca iz evanđelja. „Smiluj nam se, Sine Davidov!“ Ostavimo se danas svih sljepoća duha. Progledajmo očima duše. Najprije primijetimo sebe. Svoje želje. Svoje potrebe. Iziđimo iz svijeta tmine i otvorimo vrata novosti života. Možda je i ovo vrijeme da ponovno počnemo upoznavati jedni druge. Otvoreno i iskreno razgovarati jedni s drugima. Za sve nam je to potrebna strpljivost i otvorenost duha. Nemojmo se predavati i sebe uvjeravati da ne možemo ili da nam se ne da. Naporno jest ali je spasonosno. Kad ne ulažeš dugo zaboraviš koliko ti je to važno. Ljudi kad nešto hoće – jave se. Kad nešto žele – pojave se. Kad iskreno vole – bore se. Sve ostalo su samo loši izgovori. Izborite se za svoje blago. Svoju obitelj. Svoju vjeru. Danas se posvetimo bitnim stvarima. Ne bojmo se hoditi u svijetlosti. „Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.“ Snažni u vjeri krenimo i gledajmo divote koje Bog pripravi onima koji ga ljube.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

6 + = 14