Budimo Božji originali, a ne kopije kopija!

Izgradnja originalne, osobne duhovnosti trajan je životni proces. Proces koji je nužan da bi čovjek imao ispravan i zadovoljavajući osobni stav prema Bogu, čovjeku, životu, sreći, patnji.

Daleki je put od tradicionalnog vjeroispovijedanja do praktične duhovnosti. Graditi osobnu duhovnost znači pronalaziti sebe. Nikad ne biti potpuno zadovoljan sa samim sobom: sa osobnom molitvom, sa svojim kršćanskim svjetonazorom. Uvijek treba težiti boljemu, konkretnijem, dubljem duhovnom smislu života. Osobna duhovnost znači proširivanje i stvaranje novih vidika. Opasnosti za rast osobne duhovnosti često su u vrlo skučenom svjetonazoru, koji zna biti konzervativan, tradicionalistički, bez dubljeg duhovnog korijenja u srcu, duši i savjesti. Površnost u pristupu i brizi za svoju dušu i duše drugih ne donosi plodove.

Nužno je da iza sebe ostavljamo trag praktične vjere, da budemo svjetlo tamo gdje je mrak, da budemo mir, tamo gdje je nemir. Život je često avantura, u kojoj nije moguće izbjeći trpljenje. Treba znati trpjeti, ostati sabran i priseban u bolima i patnjama. „ Pati bez suze, živi bez psovke.“ Oh, da, lako je to reći i napisati. Ali stati iza toga svojim životom doista je teško. Patnja je mogućnost za „ duhovnu katarzu“, za duhovno pročišćenje, za još dublje otkrivanje smisla života. „ Za let si, dušo stvorena.“ Trag praktične duhovnosti je trag naše uzdignute glave, postojanosti u činjenju dobra, u opraštanju. „ Cvati tamo gdje si posijan“ glasi jedna mudra izreka. Prepustimo se životu, budimo cvijet koji nema korijena. Neka nas život nosi, dotjeruje, korigira i usmjerava. Računajmo na Boga, u čiji smo dlan upisani, čija nas ruka vodi i blagoslivlja. Za tako nešto imamo divne primjere u životopisima i osobnostima svetaca i mučenika. Budimo Božji originali, a ne kopije kopija.

Igračka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

 

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

 

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena. / Tin Ujević

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

8 + 2 =