Isus je onaj koji ima sve što je potrebno napaćenom čovjeku!
Premda živimo u različitim religioznim trendovima u kojima se i samo kršćanstvo želi afirmirati danas nam naš Gospodin usmjeruje pažnju na naš život. Usmjerava nas na nas same, na naše stranputice i opterećenja koja nosimo u sebi. Bog nikada ne priča bajke, niti bajkovito pristupa životu. On dobro zna što
Bog s nama računa kao s dovršiteljima stvaranja svijeta!
Suvremena kultura grčevito se otima, bori se i bježi od Kristove poruke. Svima je danas važno biti sretan. Sreća je ono što bi kao trebalo obilježavati naš napredni životni standard. No kad pogledaš lica oko sebe, prolaznike ili one koji kao ležerno sjede u ugostiteljskim objektima zapravo na njihovim licima
Vjernik nije pozvan šutjeti jer ni Isus nikad nije šutio već vjerno svjedočio i govorio o Božjim stavovima!
Božja riječ je stalna, vječna i ne promjenjiva. Ona ima u sebi snagu koja vjernika vodi putem pravednosti i životu svetih. Ona nije podložna ljudskim promjenjivostima. Nije u službi ljudske oholosti i preuzetnosti. Iako sve više čujemo da će Bog pak sve oprostiti ma što god činili, to nije istina.
Samo nas Isusovo srce može osposobiti za pravu istinsku ljubav koja će nas voditi prema radosti života!
“Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. Obećajem ti da će se moje Srce raširiti
Tijelovo: I mi smo pozvani biti euharistija, kruh koji se lomi za svijet!
Slavimo svetkovinu Tijelova. Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove pod prilikama kruha i vina. Time želimo kazati vjerujemo u Boga koji se daruje kao hrana našoj duhovnoj gladi. Kao iznimna snaga na našem zemaljskom hodu. Bog je svoje tijelo i krv, čitavo svoje biće sakrio je pod vidljivu priliku našega
Slaveći Presveto Trojstvo želimo doživjeti iskustvo Njegove Božanske blizine!
Svaki put na ovim našim misnim slavljima molimo vjerovanje. I prva istina koju izgovaramo u Vjerovanju jest: vjerujem u jednog Boga. Ova bi riječ uvije morala doći iz duše i srca. Ako ne dolazi iznutra; ako ne mislimo što govorimo, onda ne bi imala ni smisla ni vrijednosti. Moliti vjerovanje
Otvorimo se djelu Duha Svetoga, On je naš štit, naš branitelj i naše posvetilište!
Danas se završava otajstveni dio Kristovog djela spasenja i započinje otajstveno djelovanje Crkve u radosti naviještanja one radosti evanđelja koju nam je ostavio Krist Gospodin. Poslanje koje nam je ostavljeno ostaje svima nama vjernicima danas najvrjedniji dar od Boga. Pedeset dana nakon Uskrsa Gospodin je utvrđivao svoje učenike u vjeri
Molitva preobražava svakog od nas u nove ljude koji su otkrili Božje lice i žive ga svojim životom!
Za nas vjernike nikada ne prestaje zanos radosti Uskrsa jer je On naš život, naša radost, naše sve. Premda je današnji svijet prepun izrugivanju svega kršćanskoga, oslonac za vjernikov život uvijek neslomljivo ostaje Krist uskrsli. Onaj tko ne poznaje Krista uskrsa ne pozna ono što je istinska vrijednost života. Jer
Isus ulazi u naše živote kao onaj koji osjeća bilo našeg života!
Radost Vazma još traje. Uskrsnog ohrabrenja i nade nikad dosta to svatko od nas zna. U ovakvom vremenu lako se potone pred raznim životnim pritiscima i okolnostima u kojima se svakodnevno nalazimo. Nemoguće je biti ne bombardiran svim i svačim što u nama izaziva neizvjesnost i nelagodu. Sve je oko
Sv. Leopold Mandić – divni liječnik ljudske duše!
„Vratite se, bit ćemo prijatelji.“ Ovim riječima taj maleni, pomalo na oko neugledni kapucin završavao iskrene i velike obraćeničke ispovijedi. Nitko nije ostajao ravnodušan na milinu i dobrotu koje su ga resile. Bio je toliko uronjen u Kristovu dobrotu koju je neumorno dijelio u ispovjedaonici, na izvan u siromašnoj prostoriji
