Vjera u Isusa i odnos s njim čovjeku daju novu dimenziju života!
»Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« Iv 11, 45-56 Vjerovanje ili nevjerovanje u Isusa vrlo često je povezano s nekim drugim motivima, koji se ne odnose direktno na
Susret s Bogom neka bude praznik za dušu!
Zalazimo polako već u otajstvo kada ćemo proživljavati intenzivno muku Gospodinovu. Tenzije rastu svakodnevno između farizeja koji se više ne mogu kontrolirati. Jednostavno su svoj fokus stavili u provokaciju ali ne mogu još uvijek odoliti mudrosti njegovoj. Ispitivaju Isusov život. Žele ga trajno dovesti na tanak led. Spremaju mu stupice.
Htjeli smo biti zdravi u bolesnom svijetu!
Što je Urbi et Orbi? Urbi et Orbi (“gradu [Rimu] i svijetu”) bio je uobičajeni uvod rimskih objava. Izraz danas označava Papino obraćanje i apostolski blagoslov namijenjen gradu Rimu i cijelom svijetu. Blagoslov se svakog Uskrsa i Božića slavi u Rimu sa bazilike sv. Petra. Dio Urbi et Orbi blagoslova
Jednog dana kada ovo prođe bit ćemo pametniji, ali važnije je pitanje hoćemo li biti više ljudi?
Mnoge nas stvari uči ovaj virus, dovodi svakog dana pred zid i postavlja mnoga pitanja. Pitanja o nama, našim odnosima, prioritetima, strahovima, sumnjama, životu općenito. Ovaj nas virus uči koliko nam malo mjesta treba na ovoj planeti. I malo stvari. Malo događanja. I malo ljudi da bismo bili sretni.
Fra Ante Vučković: Potres i koronavirus nisu Božje kazne, tko tako misli nije razumio Isusa!
Okolnosti i stanje duha u kojem smo se našli, sveukupna situacija nije samo zemaljski virus, na ovo vjernik gleda očima Neba i vodstva Božjega. Kako izbjeći napast da se sve ovo događa izvan Božjeg vodstva isključivo na nekoj “epidemiološkoj razini”, da smo prepušteni samima sebi i svojim higijenskim strategijama? Nismo
Sve je ovo svima nama opomena, ne kazna, već opomena!
Promatramo li svoj život zapravo postajemo svjesni da je svaka naša osobna povijest, povijest izabranog izraelskog naroda. U toj grešnoj ali i svetoj povijesti mnoštvo je toga isprepleteno. Vjere i nevjere. Blagoslova i prokletstva. I upravo kroz snagu starozavjetnih čitanja otkrivamo koliko smo u svojoj slobodi sposobni zaboraviti Božje dobro
Na kraju svega ostaje važno samo jedno, jesi li ili nisi bio čovjek!
Ništa tako snažno ne ujedinjuje ljude kao zajednička patnja. Kao da tek u njoj počinju shvaćati da ovdje neće živjeti vječno i otvaraju oči i vide koliko je ovaj zemaljski život krhak. Danas izgledaš snažan, a sutra shvaćaš da je sve to bio samo neki prividni oblik snage. Kao da
Dat ću ti živu vodu koja će prožeti čitavo tvoje biće!
Znamo da je voda jedno od prapočela: (zemlja, vatra, voda zrak). Ako je jedno od prapočela od postanka svijeta, onda svakako zaslužuje poštovanje i ima svoju strahovito veliku cijenu. Ona se vrlo često spominje u Bibliji, Novom zavjetu i liturgijskom životu Crkve. Prema novozavjetnoj teologiji voda je kod svetog Ivana
Svatko od nas je Božji dijamant!
Skepticizam Skepticizam je filozofsko učenje po kojem se ne može sa sigurnošću spoznati istina. Potpuni ili apsolutni skepticizam drži da se istina ne može spoznati ni na kojem području. Djelomični skepticizam niječe mogućnost spoznaje istine samo na nekim područjima; metafizički, religiozni, odnosno ćudoredni skepticizam sumnja u mogućnost metafizičkih, vjerskih, odnosno
Raspeće čovjeka našeg doba
Čovjek pogledom na križ Isusa Krista promatra raspeće Bogočovjeka. I pri tome pogledu ima mogućnost razmišljati o svom svakodnevnom raspinjanju i raspeću. Danas smo raspeti između dobra i zla, između mržnje i ljubavi, stvarnosti i iluzija, između materijalnog i duhovnog svijeta. Sva ta raspeća težak su križ, težak teret pod
