Cvjetnica nas poziva da prepoznamo Isusa kao onoga koji nas je došao osloboditi!

Nedjelja je Muke Gospodinove – Cvijetnica. Započinje sveti tjedan. Toliko su ovi dani znakoviti da se svi pripremamo jer znamo da se nešto jako bitno događa.

Današnje svetkovanje započinje svečanim ulaskom Isusa u Jeruzalem. Narod je u njemu gledao mesiju. Postao je prijetnja elitama vjerskim i političkim. Par dana prije blagdana sinedrij je odlučio da mora umrijeti za narod. Kako se nije pojavljivao u hramu narod se pitao hoće li doći za blagdan. Sve se odigravalo spontano. Nije bilo nikakvih priprema. Iz daleka su ga vidjeli da dolazi na magarcu u pratnji svojih učenicika. Bio je to vidljivi znak. Znak koji je bio prepoznatljiv svakom pravovjernom židovu.

Isusov ulazak u Jeruzalem isprepleten je velikim simbolikama. Dolazi kao kralj Izraela. Poput Salamona u poniznosti jašući na magaretu preuzima kraljevsko dostojanstvo. Nazirej – izabranik iz davidova plemena koji donosi oslobođenje je tu. Sve je to toliko uzvišeno, nabijeno zanosom koji ih potiče da ga dočekaju sa granama masline i palme. To mahanje granama ih podsjeća na blagdan Sjenica u spomen izlaska iz egipatskog ropstva uz gromoglasno pjevanje Hallelujah. Njegov ulazak podjeća ih i na pobjednički ulazak Makabejaca u oslobođeni Jeruzalem i ponovnu izgradnju hrama.  Pjesma kojom ga masa prati je mesijanska, Hosana, što znači: Spasi nas, mi te molimo! Ili još zornije i jasnije kad se prevede s aramejskog: Pomozi!

Cvjetnica je zapravo korizma u malom. Sažetak koji nas potiče da se prisjetimo onoga što je bila naša nit vodilja koja nas je usmjeravala prema ovim današnjim događajima. Svaki post, svaka molitva, svako odricanje, svako dobro djelo usmjeravalo nas je prema događaju koji je centar naše vjere. Samo je jedna prava korizma i ona se sad pred našim očima događa. Ona stalno započinje. To je ono što bi trebalo vjerovati, prihvaćati i živjeti. Vjerovati, koliko god naš život bio tragičan da ipak iz njega može provaliti ljubav. Treba biti odvažan pa na ljubav odgovoriti. Bilo kako bilo naš će život odgovoriti na Isusa bilo pozitivno bilo negativno. Zapravo kao i izraelcima koji grcaju pod okupatorom tako i mi evociramo nanovo događaj koji nas je oslobodio od podmuklog okupatora grijeha koji nas je zarobio i udaljio od savršene Božje ljubavi.

Sjećanje na muku Isusa Krista ne potiče nas da se empatijski uživljavamo u ono što se odigravalo. To sjećanje nas podsjeća koliko se nismo promijenili. Kako u nama nije zaživjelo Božje milosrđe. Kako nam je potrebno novo oslobođenje od ropstva od starih navika i zla. Mi smo svjesni onoga što se to danas dogodilo, ponovno smo stavljeni u istu situaciju, nudi nam se ključ ove tragedije, poznata su nam imena, akteri nepredvidive životne drame. Ući u zbiljnost događaja, izabrati svoju ulogu, može biti ohrabrujuće za novi zamah vjere. Za Njega možemo biti što hoćemo, bilo sluge, bilo indiferentni, bilo sažalitelji, bilo poklonici. Čini se kao da više nije pitanje vjere nego odvažnosti. Krist podnosi muku za svakog od nas. Dovoljno bi bilo danas zahvaliti mu za taj veliki dar što nas je otkupio svojom krvlju. Svojim životom. Ovo vrijeme korizme obilovalo je svime osim istinske pokore vjernika. Ništa ovo vrijeme korizme nije bilo manje svečano. Slušala se glazba. Izlazilo se. Posjećivale su se žurke i tulumi. Obilazili se koncerti. Kao da je kršćanima za korizmu bilo dosadno. Potraga za bukom i događajima, inventima odvukla nas je od bitnog, životnog i svetog, osluškivanja Božju riječi.

Sveto je vrijeme ispred nas. Ne gubimo smjelosti biti oni koji su zahvalni i koji svoju zahvalnost žive po mjerilima našeg spasitelja. Danas kad uzmemo granu masline, palme ili čega već onda je stavimo ispred sebe. Sad je zelena, otrgnuta od životnih sokova, suši se i postat će beživotna. To je slika našeg život bez vjere. Života bez vjerskog indentiteta. Prepoznajmo Isusa kao istinski život. Prepoznajmo Isusa kao onoga koji je jedini naš kralj i vladar. Prepoznajmo Isusa kao onoga koji je došao osloboditi nas i nanovo sagraditi hram u nama i uskliknimo mu: Hosana! Pomozi! Pomozi nam u našem životu i u našim životnim patnjama i bolima. Pomozi nam u našim lutanjima. Pomozi nam iznjedriti hrabrost i odvažnost svjedočanstva vjere. Pomozi nam spasitelju da živimo sveto u ovom vremenu ispunjajući tvoju volju i živeći sveto i zahvalno za žrtvu ljubavi koju si prinio za naše otkupljenje. Neka ovi sveti dani svetog tjedna budu posvećeni u vjeri. Pripravimo se dostojno. Dobro se ispovjedimo. Očistimo se od svih grijeha da on Uskrsne iz groba naše ukopane duše uljuljane u ravnodušnost koja vlada ovim svijetom.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 2 = 7