Dajmo svoju plašljivu ruku Bogu da iz njega uvijek izlazi sva naša sigurnost!

Svako pokorničko vrijeme prepuno je duhovnih iskušenja. I upravo u njima vježbanjem svoje duše napredujemo ili nazadujemo.

Duh je spreman ali je tijelo slabo reklo bi pismo. Biti u stalnoj Božjoj blizini ne znači biti odijeljen od svijeta. Zadržan u nebu. Jer ako se odijelimo od onoga što nas sačinjava to bi bio bijeg. Bijeg od preuzimanja odgovornosti i brige za život koji nam je povjeren. Tamo gdje nema odgovornosti i tamo gdje se traži da smo cvatu ruže od svega toga nema ništa. Svi veliki mističari nisu bili izuzeti života oko sebe već su znali ostati uronjeni u otajstvo. I to je zapravo i naš put. Ne stvoriti privid i reći ovdje nam je lijepo pa se neću vraćati onamo odakle sam krenuo. Već iz susreta s Bogom gdje mi je lijepo ponijeti to lijepo onamo gdje rastemo kako bi mogli cvasti. To je cilj svake duhovne obnove, duhovnih seminara.

Biti svakodnevno s Bogom nas obnavlja. Bog nas odgaja i s njim onda bez obzira što prolazili ostvarujemo sebe kao osobe kao one koji su neponovljivi. No ne možemo to ostvariti bez zajednice vjernika. Previše i onako čujemo jer je to modreno Krist da – Crkva ne. Nema Krista bez Crkve niti ima Crkve bez Krista. Mnogi danas premda su kršćani jer se tako vole najviše zvati ne žive svoju vjeru. Uvijek imaju nekakve primjedbe. Uvijek postoji neko opravdanje. Ono ne idu u crkvu pa slijede litanije, zbog svećenika. Zbog ljudi koji ih uvrijedili, prevarili, političara, biskupa, pape. Uvijek im je netko kriv i uvijek u drugom gledaju krivca. No pažljivo ih poslušajte i otkrit će te što i tko im je problem.

Na nama je da se danas kao oni koji su krenuli u ovo novo došašće da se oslobodimo svih predrasuda kojima smo sebi zacementirali pristup k Bogu. Doista nema lakoga ništa jer sve što je lako nije dobro i sve što je odmah nije od Boga. Bog uvijek djeluje snažno u ljubavi samo jer je prejednostavno onda to ne zamjećujemo i ne prepoznajemo. No poziva nas da se osnažimo da budemo poput svetog Ilije proroka. Ilija je ostao posljednji od proroka koji je obnovitelj vjere. Premda mu je život bio stalno u opasnosti nije se pokolebao sve svoje povjerenje staviti u Boga kako bi njemu vjerno služio.

Zato smo i mi ponovno danas svatko osobno kao dionici i zajedničari jednog Oca stati pred Bogom da nas obnavlja i pripravlja za obnovu duše koja je i onako izmučena i stalno je na udaru. Obnavljajmo svoj duh. Nemojmo nikada posustati. Vidljivo je svima da upravo u ovo vrijeme nam je potreban jak duh kako bi iznijeli sve probleme. Kad smo duhovno jaki onda nam je lakše prebroditi sve što nam dolazi kao neizvjesno. Danas krenimo doista u novost života duše. Dajmo svoju plašljivu ruku Bogu da iz njega uvijek izlazi sva naša sigurnost. Ne bojmo se otvoriti svoje strahove Bogu. On je naš mir naša sigurnost. On je izvor svakog našeg nebeskog blagoslova koji se očituje na našem životu. Obnavljajmo sebe i pripravljajmo se za susret sa svojim Bogom koji je naše sve. „Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

65 + = 74