Dijete koje odnosi ljutnju

Neka jedno malo ljudsko iskustvo o djetetu bude nama prigoda da bolje razumijemo tajnu slavlja Božića. Ovako priča jedan profesor, liječnik:

»Bio sam volonter u velikoj sveučilišnoj bolnici u Lagosu u Africi. Držao sam predavanje sestrama i liječnicima. Poslije predavanja dolazi mi jedna sestra i predstavlja se europskim imenom. Pitam: ‘Kako je Vaše afričko ime?’ Ona izgovori neko melo­dično, dugo ime koje ja do tada nisam čuo. Molim je da mi objasni što to znači. To znači: ‘Dijete koje odnosi ljutnju.’ Pitam dalje: ‘Pa kako si dobila to ime?’ I onda ona priča: ‘Moji mama i tata bili su zaljubljeni, ali tatini roditelji nisu htjeli o tome ni čuti. Jednostavno su odbacili  i njih i njihovu ženidbu. Tako je potrajalo jedno vrijeme. Kad sam se ja rodila, mama me je odnijela kod roditelja mojega muža. Kad su me oni primili u ruke, nestalo je ljutnje. A meni su dali ime: Dijete koje odnosi ljutnju.’ Tada su se svi pomirili.« Primiti dijete koje donosi mir, a odnosi ljutnju. To je Božić. To je blagdan Djeteta koje donosi pomirenje i odnosi ljutnju.

Isus se nalazi na raskršću ljudskih stanja. Sve što je bilo zacementirano i zarobljeno u prošlost, oslobođeno je i budućnost je nanovo počela. Postoje dva oblika tjeskobe koji opterećuju naše živo­te. To su tjeskoba zbog prošlosti i tjeskoba zbog buduć­nosti. Tjeskobni smo susrećući se sa svojom prošlošću koju ne možemo promijeniti. Isto tako tjeskobni smo i bojimo se nepredvidive budućnosti. Ne možemo promije­niti bolnu prošlost niti kontrolirati prijeteću budućnost. Baš upravo zbog toga ljudskog stanja Bog se pojav­ljuje kao Dijete. Dijete ne pamti, ne sudi, ne prijeti, ne osvećuje se. Dijete briše prošlost koja je puna poraza i obećava budućnost koju je spremno s nama graditi.

Sami Bog u malenomu Djetetu dopire do naših najdubljih tjeskoba. On je Bog koji oprašta i tako nanovo stvara našu prošlost. On je Bog koji s nama izgrađuje našu budućnost dajući svoja obećanja i ostajući njima vjeran. Po njegovoj milosti mi sudjelujemo u njegovoj moć­noj stvarateljskoj snazi gdje zajedno s njime, opraštajući mijenjamo prošlost te s dobrim obećanjima i odlukama stvaramo budućnost. Čineći to, mi postižemo puninu svoje ljudskosti i puninu svoje slobode.

Bog Dijete čovjeku otvara nova vrata, daje nove mogućnosti, stvara nove vidike. Kakvog li čuda! Čovjek ugošćuje svoga Boga. Kao Dijete Bog čovjeku dolazi, da bi čovjek mogao iskazati svoje milosrđe svome Bogu. Sve su igre i nadigravanja isključeni. Dijete ništa ne želi primiti nego dobrotu i nježnost. Stoga jednom prigo­dom Isus reče: »Zaista, kažem vam: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40).«

Isus u svakome čovjeku prepoznaje sebe. Stoga Dijete Isus moli i traži neka prestanu zakulisne igre i prijevare. Neka prestane ovisnost. Neka prestane svaki lažni oblik poslovanja. Neka prestane život na crno u bilo kakvom obliku. Neka prestane abortus i nevjernost. Neka prestane iskorištavanje nezaposlenih koji trebaju rada i samopoštovanja. Neka prestane ponižavanje siromašnih. Neka prestane zloporaba čovjeka i svih ljudskih ranjenih stanja. Neka to sve prestane jer svaki je čovjek dijete u Marijinim rukama, rođeno u Betlehemu. Marija u svakome čovjeku traži dom za svoje Dijete. U svakome čovjeku Bog prepoznaje sebe, Novorođeno Dijete iz Betlehema.

Željeli bismo ovoga Božića primiti novo ime. Postanite dijete koje odnosi ljutnju, strah, neizvjesnost, krivnju i svaki drugi jad. Primite u ruke Dijete da bi nestala tužna prošlost. I neka nestane straha od budućnosti, jer doista – ovo je Betlehem. S nama je Dijete koje kani rasti, napredovati i stvarati budućnost, novi svijet.

fra Svetozar Kraljević, Izvor: //fra3.net/

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

6 + 3 =