Dopustimo da nam ova korizma bude posebnija negoli ikada!

Današnjim danom započinje sveto vrijeme Korizme. To je vrijeme milosti i radosti. Vrijeme obraćenja.

Premda će sva liturgijska slavlja odzvanjati tugaljivošću ispred nas vjernika ovo je ipak vrijeme radosti. Vrijeme velike ljubavi. Usmjerenost prema Uskrsu jest uvijek priprema u radosti. Zato je ovo vrijeme toliko za nas dragocjeno. Započinje veliki korizmeni post. Post u kojem se današnji svijet ili pak neki više izruguju negoli se pokoravaju Božjoj milosti i Božjem pozivu na pokoru. Za njih je postiti nekakva forma odricanja koje je više licemjerna, poganski običaj, negoli izraz pobožnosti i želje za promjenom života. A post je spremnost promijeniti sebe i sve do sad što nije bilo vjera.

Današnja vjera je u većine na nekoj razini simpatizerstva, Crkva je većini kakav servis za njihove potrebe, a za Isusa živog Boga za to se ne zabrinjavaju jer kao oni su uvjereni da je on dobar i sve prašta i žive i ustaju u svojoj zabludi. I dok u preuzetnosti sve više žive svoj životni pakao koji su sami odabrali danas se Bog nudi kao spasitelj koji nas oslobađa svake vrste robovanja. Robuje se na svim stranama i u tijelu i u duhu. A ropstvo uvijek u sebi nosi nezadovoljstvo tugu i zabrinutost. A iz svega toga samo se množe nove bolesti ovog svijeta koji uz potrošnju i nametnute trendove spasonosno nudi još više tjeskobe, anksioznosti, depresije. Ako robuješ svojim požudama, hrani, ljudima, prijateljima, poslu, ideologijama, političarima, crkvenjacima uvijek ostaješ nezadovoljan i prazan. Njihove su priče sadržane, zanimljive, obećavajuće, kao koje kakav predizborni pamflet ali iza njih ne stoji ništa osim praznih obećanja i dobro iz manipulirane . Jer zadovoljstvo koje nude samo je privremeno i površno. Slatkorječivo i uvijek u interesu iskorištavanja.

Bog danas stoji pored nas kao novi pokretač. On je onaj koji želi biti uz nas. On je izvor novog, svetog, radosnog, sretnog života. On je plod blagoslova i radosti. U toj sveopćoj poplavi selfhelp literature u kojoj smo sebi stavili sebe za spasitelje nikako da si pomognemo. Jer nismo sami sebi spasitelji. Samo jedan spašava i samo jedan izvodi iz ropstva a to je Bog. Na nama je najprije priznanje grešnog i promašenog života. Ne Njemu već sebi. A to je najteže. Ako sebi ne priznamo da smo uzrok tolikim životnim neuspjesima uvijek ćemo kriviti druge. No sami sebi uvijek zakompliciramo život. Zato s Psalmom 51 priznajmo se onim što jesmo grešni i nevrijedni. „Smiluj mi se Bože,.. izbriši moje bezakonje.. operi me svega od moje krivice od grijeha me mojega očisti. Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj pred tobom, tebi ja sam zgriješio i zlo učinio pred tobom.“ Bez našeg priznanja sebi ostat ćemo začahureni u svoju izmišljenu pravednost u kojem ćemo sebi neuspješno glumiti žrtvu i povećavati nezadovoljstvo.

Dopustimo da ova Korizma bude posebnija negoli ikada. Krenimo putem iskrenosti u kojem ćemo dopustiti da nas Bog dotakne svojom spasiteljskom milošću koja ozdravlja. „Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.« Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom!“ Vratimo se svom Bogu. On nikada ne kažnjava jer je ljubav sama. Na nama je sve ostalo. Naša želja biti u Božjoj blizini. Mi smo potrebni Njega a ne On nas. Potrebni smo Njegove blizine koja liječi koja smiruje koja donosi radost mira. Prestanimo živjeti svoju oholost kojom smo zabetonirali sebe u svoju samodostatnost i dajmo sebi šansu da nas Bog pretvori u nove ljude koji žive po Božjoj ljubavi oslobođeni od svega. Zato sa svetim Pavlom i danas odzvanjaju svete riječi:  „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ Ukoliko i dalje nastavimo živjeti pravdajući se sa svojom ohološću, samodostatnošću, samodopadnošću i ustrajući u grijehu preuzetnosti ispred nas nema boljeg života. Svaki naš grijeh nas uništava i odražava se na svemu na nama, na našoj osobnosti, na našem duhu, na našem tjelesnom zdravlju, na međuljudskim odnosima, na društvu, na Crkvi. Odaberimo. Život u Bogu koji je radost i posvetilište ili život u grijehu, vlastitom zlu i nezadovoljstvu, kriticizmu i boli.

Korizma je sveto vrijeme. Vrijeme koje posvećuje i obnavlja. Korizma je detoksizacija duše. Previše nas je toga otrovalo, zato se izliječimo. Koji nam je način izlječenja? Put izlječenja daje nam Krist. Milostinja, molitva, post. Zato krenimo i dopustimo da nas nađe dostojne svojih darova milosti. „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!“ Neka vas Bog čuva i blagoslovi i neka vam je radosna i sveta Korizma.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 6 = 2