Drugi adventski tjedan – snaga za ustajnost u molitvi!

Maleni dječak akrobat u cirkusu promatrao  je plesača na užetu kod večernje predstave. Želio se i sam podići iznad užeta u visine, ali još nije izvježbao tu točku.

Nakon upornih molbi plesač mu je ispunio želju i ponio ga na svojim ramenima preko užeta. Dok ga je nosio rekao mu je da svoj pogled usmjeri prema zvijezdama, a ne prema dubini, tami i bezdanu. Pogled prema zvijezdama odvratio je dječaka od straha pogleda u dubinu i tako se hrabro dao nositi preko užeta.

Proroci su uvijek u starom savezu čuvali snažno nadu izabranog naroda u iščekivanju pravoga spasitelja. Oni su bili budni nosioci Božje ljubavi koja je svoj narod budila iz zamrlih stanja umornih pod raznim oblicima patnje i malodušnosti. Danas naš pogled je snažniji, proročki usmjeren prema Betlehemu jer znamo da se tamo rađa naš Spasitelj i naše spasenje.

Iz cijelog evanđeoskog izvještaja koje danas čitamo slijedimo proroka Ivana Krstitelja koji želi svoj narod usmjeriti prema događaju spasenja. Oštar govor koji slušamo danas usmjeren je i prema nama. Kad promatramo sebe u odnosu prema Bogu, on je uvijek starozavjetni, jer se vraćamo tj. analiziramo svoj odnos prema Bogu te nam onda postaje kristalno jasno da smo se udaljili od radosti, a prigrlili različite oblike ropstva koji onda rezultiraju našim nezadovoljstvom. Dapače današnja nedjelja nam otvara novost da spoznajemo Boga da je on ljubav koja nas želi probuditi iz uljuljanosti grešnog života kako bismo se vinuli u visine.

Kada bi proroci govorili ono šta paše narodu tada oni ne bi izvršavali svoje proročko poslanje. Kad naša samouvjerenost i oholost da sebi maha unutar dimenzije vjere onda postajemo farizejsko „leglo guinje“ jer nam spoznanje Božje blizine i nazočnosti predstavlja mahniti oblik paničnog vjerskog izvršavanja. Zato i Ivan kaže „Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?“ Što danas znači poziv na obraćenje? Izgleda da nas, onako kako smo se do danas obraćali, nije uvelo u novi svijet niti u “kraljevstvo Božje“. Još smo previše ljudski, još smo uvijek dosta divlji. Zapravo, još se otimamo da postanemo ljudi po Božjoj slici i prilici. Tako izgleda da je pustinja u ljudskim srcima puno rasprostranjenija nego li pješčana pustinja. U pustinji, u krizi su ljudi podložni svim devijacijama, viđenjima, klanjanju zlatnom teletu, ali ih sve to može odvesti u smrt, a nikad u dolazak u “obećanu zemlju”.

Imamo li mi želju i sliku obećane zemlje? Ili želimo da nam bude ovako kako jest: sve se manje ljudi odnose prema drugome bratski, a više se ponašaju kao u vučjem čoporu, bez ikakva bratstva i prijateljstva. Netko mora ustati, kao što je ustao sv. Ivan, i narugati se svim našim suvremenicima i pokazati novi put. Treba nam netko pomoći da uočimo što trebamo odbaciti i što nam smeta na putu da u nas dođe Isus, da naše srce oplemeni božanska ljubav. Danas se mi kršćani moramo upitati postoji li u nama nešto od onoga što Isus prigovara farizejima: krstimo se, a ostajemo isti, ne obraćamo se. Na nama je izveden samo obred, ali se još nismo otvorili Božjem Duhu da u nama začne svojega Sina. Čovjek je vrlo često ono što on želi. Nekada se činilo da smo kršteni po tijelu, a duh nam je ostao nekršten, pa se radi toga širi duhovna pustinja. Na drugu nedjelju došašaća cijelo se čovječanstvo budi i izlazi iz tjeskobe, jer se Bog rađa u našem tijelu kako bi smo mi postali bliži njemu i kako bi nam on pokazao kako je živjeti na zemlji Njemu znano i da se može živjeti sveto i čestito. Pogled svoj usmjerimo prema Njemu, uspnimo se na njegova ramena i neka nas ponese u svijetlu i blagoslovljenu budućnost. Donosite dakle plod dostojan obraćenja. Neka ovaj drugi adventski tjedan bude snaga za ustajnost u molitvi, posvećivanju u ljubavi koja posvećuje.

Molimo, Gospodina da zapali naš život ognjem svoga Svetoga Duha i pomogne nam prepoznavati njegovu prisutnost koja zlo preobražava u dobro. Ako u našem srcu pronađe nemir i zatvorenost, neka nam pokaže put oproštenja, ako je u našem srcu oluja, neka u njega unese utjehu i svoj mir. Dođi Gospodine Isuse, nemoj kasniti, osvijetli naše živote svojom ljubavlju! Čekamo te u ustrajnosti sa upaljenom čežnjom i svjetiljkama ispunjenim budućnošću!

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

49 − = 48