Euharistija je sakrament vjere i jedino vjerom možemo vidjeli ono što ne možemo osjetilima!

Uskrsli Gospodin koji sjedi s desne strane Očeve u Nebu nama je ipak ostao blizu. On nam je darovao svoju prisutnost u Euharistiji.

Uskrsna prisutnost Gospodnja je plod žrtve na križu i njegova uskrsnuća što nam  sveta misa uprisutnjuje. Mi ga molimo  pod prilikama kruha i vina kao pravoga čovjeka i Boga, s tijelom i dušom. Vjerom možemo jedino vidjeti ono što ne možemo osjetilima. Sveta Euharistija je sakrament vjere. Vjerom čvrsto držimo ono što nam je Bog u svojoj ljubavi objavio. Čudo umnoženja kruha je moćni znak koji nas upućuje u Božju svemoć.

U Evanđelju po Luki smo čuli da je Isus nahranio mnoštvo s malo kruha i dvije ribe. Svi su jeli i nasitili se. U svetoj pričesti Isus Krist dariva nam sebe kao kruh koji dolazi s neba. Apostoli su primili s vjerom i ljubavlju Krista kao  kruh života. Ispitajmo se sami što nam  apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima kaže: „Tko je svjestan  teškog grijeha ne smije primiti  Svetu pričest dok se ne pokaje  i grijesi mu se ne  oproste u sakramentu pokore.“  Naravno da naš Gospodin ima neizmjerno mnogo strpljenja i puno milosrđa s onima koji su slabi i koji lutaju. Bog pozna našu dnevnu muku, naše promašaje, ali i također našu dobru volju. Tako gledajući  vrijedi  da tko  s milošću Božjom  želi prihvatiti dobro on treba ovaj živi kruh s neba koji nam  Bog dariva u svom Sinu Isus Kristu. Radost je da djeca na pravi način pripravna smiju uzimati Tijelo Kristovo. Cijela obitelj bilo gdje da se nađe svake nedjelje pristupa k stolu Gospodnjem.

Nedjelja je blagdan koji mi svi trebamo: to je dan Gospodnji i ujedno  dan obitelji, odmora, prijateljskih susreta i dječjih igara. Sve to ima mjesta  ako mi to činimo na slavu  Božju  i stavimo Boga na prvo mjesto. Najvjerojatnije narodi koji ne slave nedjelju, a u tom kolu se nalazi i Hrvatska, nemaju blagoslova Božjega ni uspjeha u svom  gospodarskom i društvenom životu. To se odnosi na svakoga tko bira one stranke koje se protive neradnoj nedjelji. Ako Boga ne slavimo kao svoje središte, uzalud se nadati nečemu dobrom.  U vjerničkom  slavlju svete mise  nedjelja dobiva svoje središte, svoj najdublji smisao. U svečanoj procesiji  s Presvetim koji se nosi s molitvom štovan kroz vjernička naselja, ne nosi se komadić kruha pred kojim mi klečimo i od koga primamo blagoslov nego  živi Krist: raspeti i uskrsli.

On je kod nas i ide svim putovima s nama. Trebamo  u jedinstvu s našim Gospodinom Isusom Kristom i sami  postati kruh  jedan drugome tako da jedan drugoga jačamo i vodimo na putu kroz ovaj život. „Tko ne prima Tijelo Kristovo kaže Isus nema života u sebi“. Bog nam jedini daje  život on će ga usavršiti u nebeskoj slavi. Ovaj nam blagdan  govori o ljubavi Božjoj. Nema  ničega što nam Bog ne dariva pa i svoj život u komadiću kruha i malo vina što nam pokazuje da je on naša hrana i naša radost.

don Luka Vuco 

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

99 − 98 =