FOKOLARINI – DJELO MARIJINO

U vrtlogu mržnje i nasilja Drugog svjetskog rata počinje ovaj Pokret jedinstva i sveopćeg bratstva. Godine 1943. Chiara Lubich sa svojim prvim prijateljicama u Trentu ponovno otkriva Evanđelje. Zajedno ga žive u svojoj svakodnevici, počevši djelovati u najsiromašnijim četvrtima grada. Tako njihov osobni i zajednički život zadobiva kvalitativan skok. Ta prva skupina ubrzo postaje Pokret koji se širi prvo po Italiji, zatim po Europi i cijelom svijetu.

Započinje nova struja duhovnosti temeljena na evanđeoskoj ljubavi iz koje niče pokret duhovne i socijalne obnove: duhovnost jedinstva, s izrazitim obilježjem zajedništva.

Iz nje izrasta novi stil života. Nadahnjujući se na kršćanskim načelima – bez zanemarivanja, štoviše, ističući paralelne vrednote drugih vjera i kultura – odgovara na opće pitanje o smislu života i autentičnosti, te daje svoj doprinos miru i jedinstvu u svijetu: ruše se predrasude, a sjeme istine i ljubavi koje postoji u različitim kulturama prerasta u uzajamno obogaćenje; otvaraju se novi obzori u raznim društvenim sredinama: kulturi, politici, ekonomiji, umjetnosti.

Živeći ovu duhovnost u raznim sredinama i kulturama, otvorili su se plodni dijalozi: u katoličkom svijetu, medu pojedincima, skupinama, pokretima i udrugama, doprinoseći ostvarenju jedinstva; medu kršćanima različitih Crkava da bi doprinijeli punom zajedništvu; među vjernicima raznih religija kao i osobama drugih uvjerenja. Zajedno se ide prema onoj punini istine i sveopćem bratstvu kojem svi težimo.

Iako svi žive istu duhovnost, zbog raznovrsnosti osoba koje ga sačinjavaju – mladi, odrasli, djeca, obitelji i svećenici, redovnici i redovnice raznih kongregacija, te biskupi – Pokret je podijeljen u 27 grana.

Malo po malo došlo je do konkretnih ostvarenja, primjerice na području kulture škola “Abba”; na području ekonomije projekt ekonomije zajedništva, u koji je uključeno više od 700 poduzeća. Podižu se gradići svjedočanstva, umnažaju se djela na socijalnom planu, te otvaraju izdavačke kuće i tiskaju knjige i revije.

Pokret fokolara spada u onaj fenomen procvata crkvenih pokreta koji je Papa nazvao: “Odgovor Duha Svetoga na dramatične izazove s kraja drugog tisućljeća.

Pokret je odobrila Sveta Stolica već 1962. godine, no zbog njegovog stalnog razvoja i rasta, ponovno je potvrden i 1990. Uslijedila su i razna priznanja Pravoslavnih crkava, Anglikanske i Evangelicke crkve, drugih religija, te mnogih kulturoloških i međunarodnih tijela.

Chiara Lubich je lik koji prelazi granice vjerskih okvira, kako ih obično zamišljamo. Naime, ona je danas na čelu jednog Pokreta svjetskih dimenzija u kome su angažirani ne samo katolici, nego i članovi drugih kršćanskih crkava, drugih religija, kao i osobe dobre volje koje ne nastupaju s vjerskih polazišta. Njezini jasni evanđeoski korijeni ne samo da ne stvaraju prepreke, nego baš naprotiv, hrane duhovnost jedinstva gdje se ističu vrijednosti i istine svih, u uzajamnom obogaćivanju, konkretno gradeći sveopće bratstvo.

No, tko je ta dinamična i topla žena, koja je sa svojih 80 godina voda tako snažne životne struje u punom zamahu, proširene danas na svih pet kontinenata?

Rodena je u 1920. godine u radničkoj obitelji u Trentu (sjeverna Italija). Otac joj je bio uvjereni socijalist, a majka tradicionalna kršćanka. Iz tog njezinog skromnog podrijetla u tradicionalnom društvu, nije se moglo naslutiti ništa neuobičajeno. Unatoč tome što ju je jako privlačilo prodrijeti u najdublju bit stvari i otkriti istinu, počela je obavljati svoje upravo stečeno zvanje učiteljice kako bi pomogla uzdržavati obitelj. Istodobno se upisala na studij filozofije na sveučilištu u Veneciji, no osjećala je da je sve više privlači Evandelje. Sve dok jednom, zbog naizgled slučajnog događaja, nije shvatila da je Bog zove da se potpuno daruje Njemu, što je odmah i učinila, iako još nije imala točnu predodžbu o svom pozivu.

Tih godina rat je harao donoseći razaranja i smrt i u njezinom rodnom gradu. Upravo u tom okruženju započeli su prvi koraci Pokreta fokolara.

Njezino zalaganje, temeljeno na novom otkriću Evanđelja, obilježeno je dubokom humanošću, pobuđuje odnose povjerenja i solidarnosti među osobama različitih dobi, rasa, socijalnog položaja, duhovnih tradicija, ostvarujući uzajamno obogaćenje, oblikuje i podiže muškarce i žene obnovljene evanđeoskom ljubavlju. Chiara Lubich je protagonistica ekumenskog dijaloga, dijaloga među raznim religijama, kao i dijaloga među kulturama.

Već šezdesetih godina sugovornica je važnih ličnosti, kao što su ekumenski patrijarh Carigrada Atenagoras I, Demetrios I, nadbiskupi Canterburya Ramsey, Coggan i Runcie, luteranski biskupi Dietzfelbinger, Hanselmann i Kruse, prior Taizea Roger Shultz.

Otvara se i dijalog s drugim religijama: 1981. pozvana je izložiti u Tokiju svoje duhovno iskustvo pred 10.000 budista. Započinje rad na traženju zajedničkih vrednota, koji mnogo obećava, i suradnja na društvenom području koja se potom širi i na druge zemlje, sa Židovima, muslimanima, budistima, hinduistima, taoistima, sihksima, animistima itd.

Godine 1977. god. u Londonu je primila nagradu Templeton za promicanje religije i mira; 1981. u Londonu Križ reda sv. Augustina od Canterburya; 1984. u Istambulu Bizantski križ, 1987. u Sieni Medalju sv. Katarine; 1988. u Augsburgu ekumensku nagradu Proslava augustovskog mira, 1994. u Trentu nagradu Žena, odgojiteljica za mir, a od 1994. je i počasna predsjednica Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). U siječnju 2001. hinduističke udruge Shanti Ashram i Sarvadaya koje slijede principe Mahatme Gandhija dodijelile su joj nagradu “Pobornika mira” (Defender of peace).

Sudjelovala je kao promatrač na izvanrednoj Sinodi biskupa u Vatikanu 1985., i 1987., a 1999. na Sinodi biskupa za Europu. Na velikom skupu Crkvenih pokreta i zajednica koji je Sveti Otac sazvao u Rimu na Duhove 1998. predstavila je svoje iskustvo uz još tri utemeljitelja. Autorica je brojnih djela duhovnog karaktera koja su prevedena na sve glavne svjetske jezike te je 1995. u Milanu primila nagradu Talijanske udruge katoličkih pisaca i izdavača (UELCI) kao Autor godine.

Posljednjih godina dobitnica je i dvanaest počasnih doktorata iz raznih znanosti na sveučilištima diljem svijeta. Počasna je građanka mnogih gradova Italije i svijeta, te dobitnica najvećeg državnog priznanja Brazila. Dobitnica je nagrade UNESCO “Odgoj za mir” 1996., a 28. svibnja 1997. održala je zapažen govor u središtu OUN-a pod naslovom: “Prema jedinstvu nacija i naroda”. Godine 1988. dodijeljena joj je europska nagrada za prava čovjeka.

U travnju 1999. godine posjetila je Hrvatsku, sudjelovala na “Susretu pokreta i crkvenih zajednica vjernika laika” u zagrebačkoj prvostolnici, kojeg je u prigodi njezina posjeta organizirala Nadbiskupija zagrebačka, te se susrela s biskupima Hrvatske biskupske konferencije.

Izvor: Fokolar

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

4 + = 6