I danas nas Isus šalje da donosimo Radosnu vijest onima koji su je potrebni!

Zagušeni najrazličitijim stvarnostima oko sebe današnji čovjek je uvijek u nekoj potrazi. Potraga je zapravo neiscrpna. Kao kakva potraga za blagom.

Nema toga što bi udovoljilo našim apetitima. Sve mora biti novo, sve mora biti zamamno, sve mora biti neponovljivo, sve mora biti fajn, ganc fajn uz vao efekt. Tako i najnovija tehnika usrećuje čovjeka na jedan dan ili dok ne ovlada svim opcijama korištenja uz popratnu tugu kad se dođe k sebi tko će sad taj aparat otplaćivati. Svaka krpica je stara ako je obučena jednom jer sve je već viđeno a to je smrt za one koji imaju pretenzije biti sretno primijećeni jer su ovladali svojim modnim pistama. Sve se čini kako bi se ušlo u posjed vječne sreće. Sreće koja polazi od imati. Srećom koja mora biti po mišljenju drugog. Pa ako i imaš tako primjetne stvari a drugi ih ne primijete radost izostaje. Možda je u pitanju ljubomora tada se pomisli redovito. Zapravo smo pod represijom da moramo biti sretni. No na krivi način. Umjesto da susreti budu sretni oni postaju opterećeni od samog početka spremanja do realizacije koja završi općeniti kako ne treba. Neprimijećena suprugina frizura uzrokuje svađe ili rastavu. Sve se podredilo motu treba mi nešto novo i upravo sad da budem sretan i radostan. Stavili smo svoju radost na shopping liste. Shopping nas usrećuje ali kažu i liječi. Tako mi vječno tragamo za svojom srećom i oslobodi Bože da ti naši centri ne bi radili svaki dan jer tamo se nalaze stvari koje nas raduju i čine radosnima i sretnima kad ih stavimo u naš posjed.

Danas čovjek želi sve posjedovati. Posjeduje kuću, stan naravno dobro opremljen. Novi auto, sliku, psa, mačku. Nažalost posjeduje se i djevojka i mladić i suprug i supruga i dijete. Sve se posjeduje. I koliko god želimo napredovati nikako da se to i dogodi. Ne znam jeste li primijetili kako su općenito ljudi bolesno ljubomorni na one ljude koji su sretni. Koji imaju osmjeh na licu iako nemaju ono što oni imaju. Nasmijana lica kod nekih stalno proizvode osuđivanje. Njihova vječna namrgođenost vjerojatno ih štiti od bora smijalica ili je ipak nešto drugo uzrok toj ozbiljnosti. Zavist radi tuđe sreće postaje bojište jer kako netko može biti radostan radosniji od njih jer sve posjeduju a oni nemaju ništa. Dakle sva ta naša životna traženja danas su se svela na površnost koja nikako ne unosi u čovjeka radost jer je izgubio doticaj sa Onim koji u sebi nosi radost i zadovoljstvo života. Nažalost stvorili smo ili pak stvaramo vlastite dramske kulise kako bi na vlastito osmišljenoj pozornici života odigrali glavnu ulogu koju smo sami sebi dodijelili usprkos poznatom scenariju i slabih glumačkih kvaliteta. Ovo tjelesno kako živimo odraz je našega duha. Tijelo je slabo, ali nosi u sebi ono dragocjeno našu dušu koja vapi za ostvarenjem sebe. Duša je ona koja je u potrazi za onim većim darima i želi se ostvariti. Bombardirani svim uvjetovanjima letimo onamo kako to vidimo i mislimo da nas ono što je reklamirano može dovesti do ispunjenja svojeg duha.  No ispražnjena i ispaćena duša se ne napunja ni kupnjom ni posjedovanjem.

Današnji evanđeoski izvještaj fokusira nas na naše poslanje koje smo primili od Njega. Mi smo ti koji nose Radosnu vijest. I danas nas Isus šalje da donosimo Radosnu vijest onima koji su je potrebni. To je poslanje kršćana. Radost se dariva. Dar koji je neprocjenjiv. Cijena mu je ogromna nedostižna ukoliko se ne otarasimo onoga što nas je odvelo do ovakvih situacija. Nažalost sve je usmjereno protiv te radosti. Svi se samo hrane zlim mislima, mislima nesreće, beznađa i stvaraju loše raspoloženje. To nas zapravo unazađuje i osuđuje na vječnu tugu koja je najgori neprijatelj čovjeka.

Zastanimo danas nad darom koji nam je povjerio Gospodin. Kršćani su oni koji nose radost. Njihova primjetnost u društvu je radost. Samo tako postajemo službenici Evanđelja. Prije nego što je apostole poslao dva po dva dade im vlast nad nečistim dusima. To je ona istina koja mora postati primjetna. Današnji demoni domišljati su na razne načine i današnji čovjek je povodljiviji negoli ikad. Najdraže im je uvjeriti sve kako život mora biti vječna zabava prožeta svim putenostima i užitcima. Demoni su lažovi dobre sugestije. Uvukli su se tiho u međuljudske odnose osobito nagonske i imovinske naravi i razaraju ono što je sveto. Zato nam i Isus želi svrnuti pozornost na bitno. Na život Radosne vijesti. Kršćansko poslanje nije neko privatno poslanje kako nam neki nameću, kršćanin nije samotnjak, čudak koji živi samo za sebe smješten u sakristiju, pokušavajući spasiti samo dušu svoju. Takav nikoga ne može oduševiti. Vjernik uvijek uči bolje od svoga mučnog istraživanja, nego od otmjenog propovijedanja. Iz tog mučnog proizlazi onda propovijedanje istine vjere poput proroka Amosa iz prvog čitanja. Crkva, zajednica vjernika svjedoči za one vrednote koje čovjeka približavaju Bogu, kršćanin je radikalan svjedok, pod svaku cijenu.

Zato Isus i kaže: Ako vas nigdje ne prime, idite na drugo mjesto. Ništa njihovo ne nosite uza se pa ni prašinu. Otvorimo svoja srca radosti. Započnimo novu avanturu koja nas odvodi do neprolaznih vrednota kojima je Bog izvor. Njegujmo sveto i radosno. Odmarajmo svoje napaćene živote u Gospodinu i posvećujmo se Radosnom viješću koja tješi i hrani naš ispaćeni i ispražnjeni duh i dušu i nudi pravo zadovoljstvo.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

4 + = 9