Imendan je prilika da svog nebeskog zaštitnika osobnom molitvom učinimo svojim prijateljem!

U povijesti religija, poglavito u Bibliji, ime nije neka puka oznaka. Ime je izraz neke uloge koju osoba ima u svijetu. A imendan je dan u Katoličkoj Crkvi kada vjernik slavi svog nebeskog zaštitnika. Obično sveca ili blaženika čije ime je dobio na krštenju.

U drugoj polovici 20. stoljeća, a isto tako i danas roditelji daju svakakva imena djeci. Tako često djeca nose ime nekog glumca ili ime iz takozvanog narodnog opusa različitih imena. Svojevremeno sam bio kum na krštenju djeteta u Sloveniji. Želio sam biti zajedno sa roditeljima na pripravi roditelja za krštenje djeteta. Za župnim kancelarijskim stolom sjedio je prosjedi svećenik i tumačio sakrament krštenja i stvarnost kakvo ime treba davati djeci. Tumačio je baš tu stvarnost kako ime označuje osobu, ali i potrebu da ima svog nebeskog zaštitnika. Tijekom svog izlaganja, priprave roditelja za krštenje male Kristine, između ostalog je rekao  rečenicu koju i dan danas pamtim. Rečenica zvuči grubo, ali istinito: „ Pršlo je vreme, gda oče in mati dajo otrokom pesja imena, a pesima ljudska.“ U prijevodu to znači: došlo je vrijeme kada otac i majka daju djeci imena pasa, a psima ljudska imena. Zvuči doista grubo. Ali možemo se zamisliti nad tom grubom rečenicom.

Stvarno se djeci daju svakakva imena na krštenju. Daju se imena koja nemaju veze sa katoličlom tradicijom, imenima iz povijesti Crkve. No, što je, tu je. Ne može se na silu ništa mijenjati. Ohrabruje ipak činjenica da se događa povratak imenima koja su katolička imena: Lukas, Marko, Mateo, Matija, i druga imena koja imaju u sebi korijen katoličke tradicije. Pomalo nestaju imena: Alen, Dalibor, Ratimir, Ranko, Dejan. Pa tako ima imena iz hrvatske povijesti: Tomislav, Krešimir, Zvonimir, Mislav… Što slaviti? Imendane ili rođendane? Možda, jedno i drugo. Vrijeme u kojem živimo daje prednost slavlju rođendana pred slavljem imendana. Neki vrlo dobro kažu da slavljem rođendana slaviš sebe, svoje godine, svoju osobnost i da je to pomalo sebično i narcisoidno. Takvima preporučuju slavlje imendana. Kažu da je to mnogo zgodnija i važnija katolička stvarnost. Zašto? Zato što recimo proslavom imendana na Jurjevo, osoba slavi uz imendan i svog nebeskog zaštitnika svetog Jurja mučenika. Svi koji se zovu Juraj, Đuro, Jure, Jurica i druge izvedenice od imena Juraj, taj dan se molitvom stavljaju pod nebesku zaštitu svetog Jurja. Isto tako je i sa drugim katoličkim imenima: Ivan, Marija, Marica, Marko, Luka, Alojzije, Franjo, Stjepan, Stipe itd. Svatko od nas ima svoga nebeskog zaštitnika, a uz njega još i anđela čuvara. Neki bi  možda rekli da je to pusta tlapnja bez temelja u praktičnom životu. Ali nije tako!

U moć anđela vjerovali su Židovi, vjeruju muslimani, a napose kršćani. Ako slavimo samo rođendan, dan svoga rođenja, onda možemo reći da „duhovno ne profitiramo“. Možda je to rečeno sa današnjom velikom potrebom za profitom, ali tu je riječ o duhovnom bogatstvu kojeg slavljenik svojeg imendana i molitvom na sebe zaziva blagoslov i pomoć svog nebeskog zaštitnika. Imendan je savršena prilika da svog nebeskog zaštitnika osobnom molitvom činimo svojim prijateljem. Tako nevidljivo može postati vidljivim. Milosni darovi našeg zagovornika su nevidljivi i često ih ne registriramo, ali oni postoje. Protiv zla bilo koje vrste oko nas, ne možemo se boriti sami. Zato nam je potreban zagovor i pomoć svetaca i blaženika Crkve. Utječući se molitvom svome zaštitniku, oko sebe gradimo zid prema uplivu zla na našu osobnost. Nebeski zaštitnik i anđeo čuvar su neka vrsta „ tampon zone“ prema raširenom zlu. Tko nas može štititi i zaštiti od nihilističkog materijalizma našeg doba? Bog i zagovor Blažene Djevice Marije i svetaca Crkve. A što je to nihilizam? Pojam dolazi od latinske riječi „nihil“, ništa. To je spoznajni svjetonazor koji niječe osnovne spoznajne i moralne vrijednosti nekog društva. U Hrvatskoj je nihilizam uzeo velikog maha. Ništa nije sveto, ali ništa nije grešno. Glavni predstavnik modernog nihilizma je F. Nietsche. Po njegovom mišljenju uništenje postojećeg stanja je predpostavka za stvaranje novog stanja. Zar u Hrvatskoj nisu porušene, ili nisu u planu da se poruše sve moralne granice: Istanbulska konvencija, rodna ideologija, preostali, baštinjeni komunistički svjetonazor na čovjeka i život. J. P. Sartre je zastupao antropološki nihilizam. Takav nihilizan niječe Boga u ime čovjekove slobode. Svaka vrsta nihilizma je opreka, suprotnost učenjima velikih religija svijeta. I kada se k tome još nadoda praktični materijalizam onda imamo dva velika zla, opasna za svakog vjernika. Praktični materijalizam se sastoji u gomilanju materijalnih dobara i velikom potrošnjom. „ Dobar primjer“ su nam u tome neki domaći političari i poduzetnici koji su pljačkom stvorili ogromna bogatstva koja ne mogu potrošiti kroz četiri zemaljska života. Zašto? Pa, zato što su zarobljeni, ovisni o nihilističko materijalističkoj spoznaji. Tko je to u njih usadio? Nije palo s neba! Imali su „dobre učitelje“, profesore, na fakultetima koji su širili i šire dalje nihilistički pristup životu i čovjeku.

Vratimo se rođendanima i imendanima i njihovim proslavama. Sveti Ivan u Otkrivenju piše Crkvi u Filadelfiji i potiće ih na hrabru izdržljivost: „Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.“ Otkr. 3,8. Imena su dakle vrlo bitna u sadašnjem životu, a isto tako u vječnom, nebeskom životu. Zato se kaže da je naše ime upisano u dlan Božji. Ja bih osobno svakako veće značenje davao odabiru kršćanskih imena, a isto tako proslavi imendana od rođendana. Za tako nešto postoje razlozi duhovne naravi. Proslavom imendana, sudjelovanjem taj dan na svetoj misi i osobnom molitvom nebeskom zaštitniku stvaramo oko sebe  „duhovni omotač, duhovni zid“. Dobivamo milosne darove sadržane u zaštiti našeg ljudskog integriteta, koji je nužan kao zaštita od nihilizma i potrošačkog, materijalističkog mentaliteta oko nas. Zato se rado sjeti proslaviti sa bližnjima na vjernički način svoj imendan. Potakni i druge da uz proslavu rođendana ne zaborave na slavlje svog imendana i slavlje nebeskog zaštitnika.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

2 + 6 =