Isus je onaj koji duboko prepoznaje svaku našu potrebu i svaki naš teret!

Kad stanemo pred zid nemoći, boli, bolesti, odbačenosti tada svatko od nas shvati da ipak nije kraj da ima još nešto na što nismo nažalost računali kao najvažniji dio nas.

Kraj bi bio za one koji u očaju ne mogu prepoznati i priznati da uvijek postoji još jedan najsnažniji dar. Dar Božje ljubavi. Da postoje jedna vrata koja se uvijek otvaraju i da iza tih vrata stoji snaga nade kojoj nema kraja.

Vrata iza kojih uvijek stoji jedan bolji snažni početak. Jer tu se ostvaruje sva smisao života. To je ono što slušamo danas u evanđelju u kojem Gospodin ozdravlja najteže, neizlječive bolesti. Dolazi među nas kao liječnik bez granica. Kao liječnik koji liječi svakog koji je potreban ozdravljenja. On je onaj koji duboko prepoznaje svaku našu potrebu i svaki naš teret. Prepoznaje i dobro zna kako je to biti lišen ljudskosti. Lišen svake osobnosti u čekaonici hladne negostoljubivosti u kojoj za tebe nema mjesta.

Dobro zna naš Gospodin kako je to biti odbačen. Taj teret odbačenosti koji strašno pogađa i ostavlja gorak okus poniženja. Teret izopćenja iz izmišljenih elitnih krugova koji sebi uzimaju za pravo odlučivati o našim životima.

Koliko smo se u ovo vrijeme nagledali izoliranosti samo zbog toga što se to tako nekima svidjelo. Samo da nas poput eksperimentalnih miševa u laboratoriju naših životnih prostora testiraju i dresiraju koliko ćemo biti spremni se podložiti svojim strahovima kako bi s nama slijepo upravljali.

Današnji dan ujedno je i međunarodni dan bolesnika. Proslava je drage majke Gospe Lurdske. Dan onih koji su toliko potrebni naše blizine i naše brige.

Nasuprot svih ograničenja i svega što čovjek propiše kako je teško spoznanje da su tolika naša braća i sestre umrli a da se s njima nismo mogli oprostiti jer nam je bilo zabranjeno. Sve u ime zdravlja. A bilo je načina i bilo je mogućnosti samo se nekima nije dalo. Sijanje straha ostaje samo oblik iživljavanja nad nemoćnima.

Kako je to teško kada se ne možeš oprostit od svoje umiruće majke, svog oca, svog supruga, svog djeteta, dragog prijatelja. Ne postoji nitko od nas koji ne nosi upravo rane ljubavi nemogućnosti oproštaja.

Danas Gospodin snažno stoji pored nas kao snaga života u svim trenutcima u kojima smo odbačeni. Odbačeni od puritanske zajednice koja se zaklinje na brigu o nama i našem zdravlju a toliki u njihovoj brizi danas čekaju redom na obične no neophodne pretrage mjesecima pa čak i godinama i ne dočekaju.

To je ono na što nas upozorava Krist po istoj snazi da smo sebe zatvorili u svoje svjetove koje je netko iskoristio da  bi se poigrao sa svima nama kako bi se nastavili živjeti u nesigurnosti i strahu. Danas je najsnažniji dio ozdravljenja naše oslobođenje od svega na što računamo kao mogućnost bez Boga. Samo je s Bogom moguće postići sve jer se Bog zauzima za nas.

Kako je to divno govorio naš dragi sveti Leopold Bogadan Mandić da je Isus naš lijek i naš liječnik.

Stojeći pred otajstvom života Bog silazi među nas kako bi nas uveo u snagu života. Danas smo sa svim našim bolesnicima i stojimo pored njih kao oni koji žele biti s njima. Koji žele biti dionici njihovih boli. Svaka bol je snažna i teška bilo duševna bilo tjelesna. No kada stojimo jedni pored drugih stojimo u snazi one milosti koja se razlijeva po srcima našim.

Svaki trenutak koji nam je darovan da ih provedemo s bolesnima iskoristimo kako bi ih slušali. Nije nam potrebno govoriti ništa usiljeno i nepotrebno jer naš govor samo može još više odnemoći onima koje nose križ bolesti. Dovoljno je samo slušati. Osluškivati. Ljubiti. Darivati nadu koja je snaga milosti kroz radost Kristove ljubavi.

Pred nama uvijek stoji otajstvo Krista koji nikoga nikada ne odbija niti nas stavlja na stup srama bez obzira od koje boli i bolesti bolujemo. On je onaj koji je prepun nježnosti i snažno stoji pored nas kao izvor novosti života jer on liječi onu bol koja nam je prioritetna a ne onu koju mi smatramo potrebnom izlječenja.

Isusu mi nismo broj niti smo potrebni najava. Nismo potrebni brzih anamneza u kojem onaj koji stoji ispred nas brižno bilježi simptome ali ne vidi u nama čovjeka patnika onoga kojega boli. On nije onaj koji će radi bolje pozicije ili nagrada uskratiti bilo koju pretragu ili propisati bazični lijek bez obzira što će iza toga slijediti ukor od nekog nadobudnog političkog ravnatelja bolnice ili doma zdravlja. Isusu nisu bitna nikakva uskogrudna mišljenja na račun naših godina ili pak stanja koje je možda izgleda nepopravljivo. Za Isusa smo toliko bitni jer nas ljubi. A Bog ljubi neizmjerno.

Danas uz svoju dijagnozu uz svoju bol i svoje medikamente zahvati za ovim lijekom koji je milosni dar Božje blizine i njegove ljubavi. I iskoristimo iste riječi kao zaloga našeg ozdravljenja.

„Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se.“ Neka nas Gospodin dotakne ljubavlju koja ozdravlja po ljubavi kojoj nema kraja.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 5