Isus nas želi zaštititi od svega što nas uništava!

Posljednja je vazmena nedjelja. Naš susret s Kristom koji je posvetio i usavršio čovještvo i dalje se nastavlja no sada na izvrsniji i savršeniji način.

Cijelo ovo vrijeme on nas je ohrabrivao za poslanje koje je nama neophodno. Iako bi neki voljeli u ovim trenutcima da se crkva povuče u mišju rupu i zauzme stav izoliranosti od svog djelovanja. Naše poslanje se ne zaustavlja nasilnim željama nekih pojedinaca koji sebi uzimaju za pravo intelektualnih struktura koji nemaju veze s crkvom kako bi joj prigovarali i davali vlasite smjernice što crkva smije a što ne smije raditi. Kolika je briga crkve vidi se i danas u Djelima apostolskim. Ispražnjeno mjesto dvanaestorice mora se popuniti. Ne želi se stvarati napetost niti osuđivati sina propasti. Treba se krenuti onamo istim putem zauzetosti jer ne može se ostaviti postrane ono najvažnije a to je propovijedanje evanđelja.

Simbolika dvanestorice upućenim plemenima izraelovim je ostavština koja je od Krista ostavljena. To više nije samo zatvoreni krug izraelske zemlje već je poslanje na cijeli svijet. Za apostole nema nikakve dvojbe niti predaha. Ono što je Božja stvar ne može se ostaviti postrance na uštrb vlastitih htijenja. Tako i današnja crkva nema nikada predaha navještati ono što joj je ostavljeno kao zalog spasenja. Dakako svjesni smo da bi neki vrlo rado propovijedali vlastito evanđelje. Evanđelje skrojeno po vlastitim metodologijama i svojim osiromašenim dušama. No svako evanđelje koje nije od Isusa Krista Uskrsloga nije pravo evanđelje. Ovaj svijet radije će se nažalost prikloniti lijepim pričicama i legendicama koje laskaju i uljuljavaju negoli evanđelju istine Isusa Krista. Evanđelje je nepatvoreno i nitko ga ne može niti ima pravo promijeniti.

Današnjem naraštaju vjernika nažalost nedostaje apostolska revnost. Ona je najbitnija osobina koju vjernik ima posjedovati. Ako nije prisutna, vjera nije zaživljena. Takvi se mogu pozivati da imaju sve sakramente, da redovito o blagdanima pohađaju vjerske susrete oni mogu i potraživati sve različite proizvode koji su im potrebni od crkve no nikada se ne mogu nazivati vjernicima. Oni su simpatizeri. Ovo vrijeme nakon Vazma posvećeno je primanju sakramenata u našoj crkvi. Umjesto da sakramenti postaju primanje Isusa Krista oni postaju proizvodi koji se moraju namaknuti ili reda radi ili zlu ne trebalo ili kad svi neka i ja. Takav stav je stav u kojem se vidi da usprkos sveg sjaja koji se može vidjeti stoji vjerska prazinina kojoj je važan glamur, a izostaje vjera.

Svatko od vjernika koji do sebe drži iskoristit će vrijeme Uskrsa za pripremu navještanja Božje riječi apostolskim žarom. Vrijeme Uskrsa za vjernika je vrijeme duhovnih vježbi, velike priprave za sveto poslanje izbora u zbor dvanestorice. Premda će uvijek biti onih koji će biti „vođa onih koji uhvatiše Isusa“ naše je poslanje da je svetko zamjenjiv. Premda nam teško pada vlastito priznanje naših promašenosti valja se susresti sa sobom i zagledati duboko u ono što jesmo postigli, a u čemu smo u vjeri zastranili.

Današnje neko raspoloženje koje vlada je raspoloženje preuzetnosti. Mnogi koji se nazivaju vjernicima reći će da se oni pouzdavaju u veliko Božje milosrđe. Mogu raditi šta god jer znam kako je Bog milosrdan, dobar, On sve prašta. Takav stav ušećerenog Boga koji se rastapa od sladora milosrđa ostavlja prostor koji onda je izravna hula protivna Bogu. Jako smo ozbiljni kad smo mi u pitanju i kada se netko treba zauzeti za nas. Osjetljivi smo na one koji nas promatraju. Olako djelimo savjete, a sebi savjeta ne znamo dati. Takav naraštaj nije zahvatila ljubav koju neki stalno prizivaju. Oni govore da je Bog ljubav ali nikada nisu podjelili Božju ljubav. Pompozna foklorna vjera je samo paravan koliko smo se uljuljali i ništa nismo uložili u ono što je najbitnije za naš život. Svijet nas polagano guta u svoje žrvnje. Čovjek je danas samo stvar koja se može jeftino platiti. Danas je svatko odredio svoju cijenu. Izdajemo svoj identitet da bi se priklonili ekonomskim uvjetovanjima. Svoje čovještvo stavili smo na dražbu. Takav je naš svijet tame u kojem se slabo svjetlo uskrsa probija kako bi smo ugledali izlaze iz svih bezizlaznih situacija.

Potrebno nam je ono što Krist danas čini. On danas ne daje upute, on danas za nas moli.  „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade.“ Tolika je briga Gospodinova, ona nikad ne prestaje. Svjestan je koliko je čovjek kao biće podložno promjenama i vjeri nalazi laka rješenja. No, ono što on želi jest zaštititi nas od svega što nas uništava. „Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.“ Sve ono što je nama dano nije da bi reagirali srcem i emocijama već da se osovimo na noge i ostanemo postojani za ono sveto djelo spasenja ostavljeno od Krista.

Svijet će nas mrziti jer govorimo istinu. Svijet će nas mrziti poradi apostolskog žara. Svoje brige postavimo u Božansko srce Isusa Krista da nas on liječi od svega što narušava našu povezanost s Bogom. Ne bojmo se naših progonitelja, oni su samo huškači iz pozadine. Ako smo oni koji smo s Kristom imamo njegovu zaštitu jer on je onaj koji svojom ljubavlju pobjeđuje svako zlo. Neka nas čuva i blagoslovi i ove dane iskoristimo za duhovnu pripravu kako bi smo dobili nanovo snagu Duha branitelja kojega sa svim žarom iščekujemo.

Na današnju drugu nedjelju u mjesecu svibnju mi slavimo majčin dan. Danas ponajprije zahvalite Bogu za dar vaše majke koja vam je podarila ljubav života. Molimo za svoje majke. Za njihovu blizinu i apostolsku revnost u odgoju koje su nam dale. Za svaku molitvu koju su nas naučile. Za svaki dar ljubavi nesebične koju su učinile. Za sve neprospavane noći u našim bolestima. Za svaki njihov strah i brigu za naše živote. Zagrlite svoju majku, poljubite je. Za one koju su prešle u dom Očev učinite to u svojim mislima i recite im koliko ih volite. Neka Bog čuva naše djevojke, žene, buduće majke da u Marijinoj poniznosti pronalaze snagu za poslanje roditeljice i životonositeljice za svetost života. Bože koji posvećuješ posveti naše majke.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

48 − 38 =