Isus ne nudi jeftine smicalice već pristupa s milosrdnom ljubavlju koja nas liječi!

Sveto uskrsno vrijeme prepuno je Božje ljubavi. Bog nas uvijek osnažuje za život i po ljubavi nas oblikuje za radost života, jer to je i smisao kršćanstva ne da se zaustavimo na jadikovkama već da iziđemo iz ustaljenog života smrti samosažaljenja, kriticizma i beznađa.

Danas nam se Bog otkriva u svoj svojoj slavi. Otkriva nam se u svojem Božanstvu. Otkriva nam da onaj tko je vidio Njega da je vidio Oca jer on i otac jedno su.

Mi se u ovom svom vremenitom uvijek opterećujemo sa svojim površnim znanjima. To što mislimo da znamo pruža nam kao neku sigurnost. Jer život i naše znanje postali su novinski, portalski naslovi koji se prodaju, povećavaju broj posjetitelja a ispod u tekstu krije se zapravo jedno veliko ništa. No naslovi i naslovnice prodaju dobru robu koja truje i koja stvara osjećaj intrige jer je tako u nama programiramo svoju vlastitu priču koja je uvijek odsjaj onoga što nosimo u sebi. Teško je priznati da ne znamo. To je i ono što Krista zabrinjava u ovom razgovoru sa Filipom i ostalim apostolima.

Toliko imamo generacija koje u obrazovnom sustavu poučavaju se vjeronaukom no kad se pogleda u samo srž iza svega toga krije se još veće neznanje. Jer današnje društvene norme koje vladaju u sustavima odgoja prilagođavaju i samo vjersku pouku onome da se nitko ne osjeti ugrožen. A tada se otvara jedan ogroman prostor u kojem kao neko znanje nije ništa doli neupotrebljiva informacija. To je ono što je govorio gospodin Puhovski za jedan medij: „Ja to politički od srca podržavam, jer svaka prisila na vjeronauk slabi utjecaj vjere. Ja to kao ateist od srca podržavam, jer povećava broj ateista. Politički gledano, to je dobro za ateiste, a loše za vjeru.” To je doista za upitati se kakvi su naši navjestitelji i oni koji kako kaže jedan od njih barataju sa materijom. 

Za nas vjernike važno je živjeti od Božje riječi. Upoznati je u cijelosti i potpunosti. Poznavati je u ljubavi. Čitati je i živjeti s ljubavlju. S koliko divljenja i sam znam slušati hafize kako znaju svaku suru, točku, zarez u Kuranu. A što je s nama? Što nam je zamijenilo Božju riječ? Trač partije počevši od glave koja govori kako nije dobro ogovarati a sam je ogrezao u ogovaranju i zaštiti svog osjetljivog ega do najmanjega jer važno je sebi prilagoditi, ublažiti po svom milosrđu i humanizmu, filantropiji tumačiti kao Božju riječ. Izvaditi iz konteksta i svojevoljno tumačiti ono kako bi nama odgovaralo. To više nije Božja riječ. Tada nema nikakvu težinu ni istinu ma koliko god se to sviđalo ljudima.

Stav današnjih kršćana prema Božjoj riječi je sve osim svetog pristupa. Jer ako u nama nema svetosti onda se ne može ni čitati sveto pismo. Sveto Pismo čita se s Kristom. Jer tada započinje snažna životna promjena. Kristova blizina poništava sve što se nakupilo kao poganština i otvara nam srce za sebe za svoju svetu ljubav koja posvećuje život. Naš život nije pasivnost u odnosu prema Božjoj riječi već snažna poniznost služenja Njoj. Samo tako onda u nama dolazi do našeg životnog ostvarenja.

Najgora stvar koja se svima nama može dogoditi da odbacimo živjeti po Božjoj riječi a da prigrlimo ono što nam golica naš ogrezli život u kojem smo onda smireni. Sve je više onih koji propovijedaju Krista koji nije evanđeoski već podložan njima i njihovim grešnim životima. Naš Gospodin nas oslobađa to je ono što danas govori sveti Petar u svojoj poslanici. „Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni.“

Danas na osobit način zađimo zajedno u otajstvo života s Kristom. Upoznajmo ga po njegovoj velikoj ljubavi prema nama u svetosti Njegove riječi. On ne gleda niti sagledava po masama. On svakom od nas pristupa s toliko osobne ljubavi koja nas onda uvodi u pravu izvornu milost radosti. Isus nikada ne nudi jeftine smicalice koje se danas neki po sebi nazivaju Božjim milosrđem, on pristupa s milosrdnom ljubavlju koja liječi i koja nas nuka na korjenitu promjenu života u cijelosti koju postižemo samo sa Božjim riječju. Tada se naš život pročišćava naše misli se liječe od laži performansa ovoga svijet i tako zadobivamo radost svetosti.

„Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

35 + = 40