Jasmin Stavros: Važno je živjeti na temeljima kršćanske vrijednosti

Poznati hrvatski glazbenik Jasmin Stavros čovjek je koji predano živi katoličku vjeru. Na svojim koncertima napomene i jednu pjesmu za Boga na što njegova publika dobro reagira.

Ostvarili ste uspješnu glazbenu karijeru, mnogi koncerti su iza, a i ispred Vas. Kako u isto vrijeme biti uspješan i popularan glazbenik i živjeti ispravno kršćanski?

Rekao bih vrlo jednostavno. Svaki dan kada se probudim pročitam čitanje u Svetom pismu i objašnjenje te pokušavam i trudim se živjeti onako kako nalaže Sveto pismo. To mi ne uspijeva 100%, ali se trudim maksimalno živjeti vjeru koliko god mogu. Svaki dan imam jutarnju molitvu, svaki dan popodne molim krunicu Milosrdnog Isusa i navečer obvezno molim krunicu. Moja obvezna literatura je duhovnog karaktera. U posljednje vrijeme dosta se molim svetoj Filomeni. Uglavnom, kada nisam na sceni zaboravim da sam čovjek koji se bavi showbiznisom, živim svoj život. Ne gledam ništa što je stresno, nikakvu televiziju koja mi stvara nemir. Ako gledam nešto gledam što je duhovnog ili sportskog karaktera. Nadu i vjeru u život daje mi način života, molitva i svakodnevno čitanje Svetog pisma. U slobodno vrijeme povlačim se u samoću, živim u jednom malom selu iznad Jastrebarskog, dosta sam u prirodi i samoći. Svaki dan sa ženom molim krunicu, u kući ili vani. Kad imam vremena tokom tjedna, idem u crkvu.

Tijekom Domovinskog rata, a i nakon održali ste mnoge humanitarne koncerte. Što je za Vas pomaganje drugima?

Održao sam mnogo humanitarnih koncerata. Na žalost neki od njih su bili komercijalni pa su ti novci završili tamo gdje nisu trebali završiti. Uvijek sam gledao pomoći ljudima, na bilo koji način. Mnogo prijatelja me izigralo, kojima sam pomogao. Okrenuli su mi leđa, no svima sam im oprostio. Nemam grižnju savjest, a oni što su me prevarili je njihov problem, a ja sam sretan što sam im pomagao. U Domovinskom ratu odlazio sam na prve linije bojišnice i pjevao Kad se prijatelji rastaju i još neke pjesme. Puno puta bio sam na bojišnici kao što je Osijek, Slavonski Brod, Karlovac itd. Poslije rata isto sam pomagao ljudima i mislim da su došla takva vremena da treba dobro odvagnut kome pomoć, a kome ne.

Na koncertima bude i onoga što nije u kršćanskom duhu. Kako Vi gledate na to?

Žao mi je što gledam sve to ispred sebe, što vidim tako mlade ljude koji se uništavaju. Jedino što mogu napraviti je pomoliti se u sebi. To je njihov križ i njihov teret, oni će se vaditi iz toga. To što oni konzumiraju razne stvari na mojim koncertima je njihov problem. To je totalno neispravno, takva su vremena. Oni to žele. Ja na svakom koncertu obvezno napomenem i jednu pjesmu za Boga, bez obzira što je, ja bih rekao, duh Sotone više prisutan na koncertima nego Božji Duh. Ja uvijek kažem sad ćemo jednu pjesmu za Boga i svi dobro reagiraju na to i to mi je drago i sve prođe dobro.

Prije nekoliko godina boravili ste u jednom talijanskom prihvatilištu pomažući bolesnoj djeci. Recite nam nešto više o tome iskustvu? Kako Vam je bilo, što ste sve radili?

Bio sam zapravo u jednom samostanu. Pomagao sam djeci koja su bolesna od leukemije. To je bilo u vrijeme korizme. Bio sam u nekoj svojoj, ja bih rekao, svojoj privatnoj duhovnoj obnovi. Radio sam tamo što je sve trebalo i bio sam obični čovjek. Nisam bio Jasmin Stavros pjevač, nitko nije znao da sam ja pjevač, neka poznata osoba. Bio je jedan koncert kada sam zamolio da me puste i rekli su da nema problema. Radio sam, čistio, pomagao oko djece. Oblačio ih, prodavao sam u dućanu robu koja je dolazila iz caritasa i dijelila siromašnima. Neka se prodavala da bi se pomoglo toj djeci. Po par sati bi bio u dućanu. Sve je bilo jednostavno vrlo ponizno, skromno. Bez televizije, interneta, telefona. I to me iskustvo dosta očvrsnulo, pomoglo mi. Dosta mi je koristilo u životu. Vidio sam da su ta djeca vesela i nasmijana i zadivili su me. Zahvalio sam Bogu na zdravlju i svemu što mi je dao u životu.

Idete li na duhovne obnove i koja ste vjerska svetišta posjetili?

Idem stalno, kad god mogu. Bio sam u Lurdu, Fatimi. Što god me zanimalo htio sam vidjeti i upoznati. Jednostavno sam htio biti na mjestima o kojima sam čitao, slušao i gledao filmove.  O Ludru, Fatimi, svetoj Filomeni. Bio sam u listopadu na godišnjici ukazanja Gospe u Fatimi. Par dana prije toga bio sam u Lurdu i kupao se u lurdskoj vodi. Bilo mi je prekrasno. Bio sam na duhovnoj obnovi kod fra Joze Zovke u Širokom Brijegu u Svetoj Obitelji. Bio sam i u Svetoj zemlji, na Sinaju. Mnogo puta sam bio i u Međugorju, penjao sam se bos na Križevac. Dosta puta sam bio i na Gospinom ukazanju kod vidjelaca. Čak sam i svjedočio pred nekoliko tisuća ljudi,  ono što sam doživio na fra Jozinoj obnovi.

Neke ste pjesme posvetili svome bolesnom sinu. O kojim pjesmama je riječ i kako su nastale?

Nastale su iz svakodnevnog život. Nažalost, ne pjevam ih na koncertima jer ih ljudi ne vole slušati. Prejake su, preemotivne. To je pjesma Pomolimo se, to je pjesma Onda se sjetim Uskrsa, Ima dana. One su sjajne pjesme sa sjajnim tekstovima. Te pjesme nisu komercijalne, one su drugog karaktera. Sretan sam i radostan što se svaki dan na Radiju Marija 4 minute do 14 sati emitira pjesma Pomolimo se već 3 godine. Ima jaku poruku, iako mislim da je po meni Onda se sjetim Uskrsa još emotivnija s jačom porukom. Ja tu pitam svoje roditelje zašto se sve ovo u svijetu događa, zašto nas Sotona ovako napada, naravno u prenesenom značenju. Na kraju kažem da se sjetim Uskrsa i voljenoga Isusa itd. Nisu one za moje koncerte, one su za neke druge prilike. Pjevao sam ih prošle godine u Solinu na godišnjici pohoda svetoga Ivana Pavla II. i svi su bili oduševljeni tim pjesmama.

Možete li nam izdvojiti neki poseban trenutak iz Vašeg života kada Vas je dodirnula milost Božja?

Kada sam se popeo na Sinaj to je nešto posebno. Spavao sam na Brdu blaženstva, obišao sam sva mjesta od Galilejskog jezera, Betlehema, do Nazareta. Sve ono što u Svetom pismu piše, sve smo prošli. Imali smo duhovnu obnovu, svaki dana misu. 12 dana je trajalo. Ali najviše me dodirnulo penjanje na Sinaj, išao sam pješke. Taj sumrak i to sunce, imao sam osjećaj da sam u kontaktu direktno sa Bogom.

Je li bitno da ljudi budu u dobroj povezanosti s Bogom?

Jako bitno. Samo ne znam koliko su ljudi koncentrirani, koliko razmišljaju dok su na svetoj misi. Velika većina ne zna koje je čitanje bilo na misi nakon što iziđu iz crkve. Imam osjećaj da dođu tu samo da bi se pojavili. To govorim iz iskustva. Najbitnije je ujutro pročitati čitanje i pokušati taj dan tako ga proživjeti.

Je li i zbog čega važno u ovim modernim vremenima održati temeljne kršćanske vrijednosti?

Jako je važno, samo vrlo teško. Danas su ljudi opsjednuti sa materijalnim, sa punom drugih stvari koji pritišću svakodnevnim život. Vrlo je važno u ovom vremenu postaviti sve na temeljima kršćanske vrijednosti. Ako tako postavimo stvari onda nema straha. Ali ljudi se boje, pa se mladi ljudi ne žene jer se boje hoće li imati posla, hoće li imati stan. Ali ako ti vjeruješ, ako si s Bogom onda nema straha. Strah je od sotone. Ja mislim da je u ovim vremenima je vrlo važno živjeti na temeljima kršćanske vrijednosti.

Kako prevladati razne kušnje koje su sastavni dio života? Kako se Vi tu snalazite?

Sotona kuša na svakom koraku, ja se samo nasmijem haha. Ja osjetim kada ona napada. Ja je samo otresem od sebe, sa smjehom je otresem. Ja kažem Isuse misli se Ti, ajde Ti to riješi.

Što mislite o Laudato obiteljskoj televiziji s kršćansim vrednotama koja s emitiranjem kreće na Božić ove godine? Je li i zbg čega bitno imati jedan takav medij?

Daj Bože da ima ovakvih medija što više! Daj Bože da svaki dan imamo emisiju, ne samo kod vas, nego da imamo i na državnoj televiziji, emisiju takvog karaktera. Jedino tako možemo ići naprijed, a ne natrag. Toga fali.

Izvor: Laudato

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

28 + = 37