Jesi li mlakonja?

Jučer sam naišla na dobar status na Facebooku, a glasi: „Čekajući život, prođe ti život.“ Nemojte me krivo shvatiti kada ovo kažem, ali nama kršćanima ona divna krjepost predanja Božjoj providnosti vrlo je često samo paravan za potpunu pasivnost i za pravu splitsku „fjaku“ kao životnu praksu.

Hej, biti predan Božjoj volji ne znači biti mlakonja. Bog kaže: „Nisam ti dao duha bojažljivosti, nego snage!“ (2 Tim 1,7). A mi kao da čekamo da netko drugi preuzme kontrolu nad našim životom. Osvrni se upravo sada oko sebe i zapitaj se: Jesi li tamo gdje želiš biti? Jesi li s ljudima s kojima želiš biti? Jesi li zapostavio neke ljude a da to nisi htio? Možeš li i trebaš li činiti više, više u svojoj obitelji, sa svojim prijateljima, sa samim sobom, na fakultetu, u školi, na poslu, na treningu, u odnosu s Bogom? Da, da, da! Odgovor je da, trebaš i možeš više! Slažeš se? Odlično! I, kad počinješ? Ne, ne razmišljaj, nego reci: „Evo me! Sada!“

Ne čekaj da te netko drugi počne potezati za rukav da bi bio s ljudima s kojima želiš biti, na mjestima na kojima želiš biti, u aktivnostima kojima se želiš baviti. Možda za sada i imaš nekoga takvoga, ali budi siguran da taj netko neće tu biti zauvijek. Prije ili kasnije ostat ćeš prepušten samome sebi i morat ćeš se zapitati: „A što ja zapravo želim?“ Ne znaš? Ne brini: samo kreni, samo osluškuj svoje srce. Ne boj se svojih želja. One su neostvarive samo ako ostanu u području tvojih misli. One su pogrešne samo ako ih pogrešno usmjeriš. One te nadilaze samo ako od njih odustaneš.

Bogu su za ovaj svijet potrebni oni koji će krenuti, oni koji su spremni za akciju, koji će biti odvažni, naviještati, koji će biti radosni i koji će ljubiti. Ne zamaraj se stvarajući puste planove za život – jedna dobra izreka kaže da je život ono što ti se dogodi upravo dok gubiš vrijeme stvarajući planove za život. Život se na prvome mjestu živi. I ako ga živiš zajedno s Onim koji je Život, nemaj straha – on je s tobom na svakoj stazi kojom kreneš. Imaš li hrabrosti za svoj život? Imaš li hrabrosti prihvatiti ga onako kako dolazi? Eto vidiš, to je predanje Božjoj providnosti: hrabro prihvatiti svoj život, a ne hodati s rukama preko očiju nadajući se da će što prije proći i da će što manje boljeti. Tvoj je život pustolovina ako u nj hrabro zakoračiš, širom otvorenih očiju i sa smiješkom na licu. Tvoj je život tvoj onda kada preuzmeš odgovornost za nj u svoje ruke.

Zastani sada na trenutak  i sjeti se nečega čime si se kao dijete volio baviti ili čime si se htio početi baviti, a što si s vremenom zapostavio i zaboravio. Jesi? Odlično! Sada izazov: do iduće kolumne započni barem s jednom od tih stvari. Je li u pitanju ples? Sviranje, pjevanje, pisanje? Neki sport, planinarenje? Što god to bilo, započni i budi sretan. Ispuni želju svojega srca. A zatim, s time združi i svakodnevnu molitvu: Gospodine, hvala ti na ljubavi koju si ulio u moje srce prema ovome što radim (sport, umjetnost, štogod to bilo). Molim te da to blagosloviš, i učiniš da time radujem i ispunjam sebe i druge. Također te molim da ovime kao i svime što radim svakoga dana budem sve bliže Tebi. Jer sve što volim dolazi od Tebe, ti si Izvor svega što volim i zato u svemu tome u konačnici volim Tebe. Pomozi mi da to nikada ne zaboravim, nego da sa svime što si mi dao tebe proslavljam i tako obogaćujem sebe i druge. Amen.

Katarina Gugić, Izvor: www.mladi-dbk.com

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 17 = 22