Kad ti život uskrati ono potrebito tada si u stanju puno dubljeg posta

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!« Mt 9, 14-15

Post je, u nekom najširem smislu riječi, dragovoljno uskraćivanje nekih dobara samome sebi, nečega što čovjek obično i redovito ima, i što mu inače i redovito treba. S postom čovjek nadilazi samoga sebe i svoju uvjetovanost, izdižući se prema većim i širim duhovnim prostorima, otkrivajući pri tom u sebi dublji darovani život – Božji život.

Ponekad se pak dogodi da sâm život čovjeku uskrati ono redovito i potrebito, izazivajući ga da se odredi prema toj novonastaloj lišenosti. Tad kao da nestane zaručnika – životne ljubavi i radosti – i čovjek se nađe u stanju puno dubljeg posta nego što je to onaj tjelesni. I tada je na čovjeku odabrati: prihvatiti taj post, odnosno otkriti u sebi nove prostore slobode duha, ili rezignirano plakati nad samim sobom zbog onog što nedostaje.  

don Boris Vidović

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

7 + 3 =