Kada god pomislite da vaša žrtva nema smisla, pročitajte ovu prekrasnu priču…

Bio jednom jedan vrlo lijep vrt. Ondje je gospodar vrta običavao šetati po dnevnoj vrućini. Jedno plemenito bambusovo stablo bilo mu je najljepše i najdraže od svih biljaka, stabala i raslinja u vrtu.

Bambus je rastao godinu za godinom i postajao sve privlačniji. Ali – tada se dogodilo. Gospodar se zabrinut približavao svom omiljenom stablu.

“Dragi bambuse, ti si mi potreban.” A bambus tiho odgovori: “Spreman sam, upotrijebi me kako želiš.” Gospodarov glas je postao ozbiljan. “Da bih mogao upotrijebiti, moram te potkresati.” Bambus se prepao.

Njega potkresati, njega, najljepše stablo u vrtu. U vrtu je nastala tišina. Bambus je prignuo svoju ponosnu glavi i šapnuo: “Gospodaru, ako me ne možeš upotrijebiti bez potkresivanja, tada učini što želiš i potkreši me.” Sunce je sakrilo svoje lice. Jedan je leptir prestrašeno pobjegao. A bambus je drhtao. Ali, time nije sve bilo gotovo.

“Bambuse, moram ti još nešto više učiniti. Moram te presjeći i izvaditi tvoje srce. Ako to ne učinim, ne mogu te iskoristiti.” Bambus se prignuo do zemlje: “Gospodaru, reži i dijeli.”

Izvor: http://kapljubavi.blog.hr/

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 2