Kako bi dobri Bog mogao kao kaznu čovječanstvu donijeti nesreću i nevolju?

Premda je riječ o Gospinim ukazanjima koje crkvena vlast nije službeno priznala, mnogi ih drže autentičnima. No, među tajnama što ih je Blažena Djevica Marija navodno otkrila vidiocima u ukazanjima koje crkvena vlast nije službeno priznala navodi se svojevrsna kazna koja nastupa po ukazanju triju znakova-upozorenja. Kazna dolazi kao Božji odgovor na udaljavanje velikog dijela čovječanstva od Boga i njegove ljubavi, i izgleda da bi imala gotovo apokaliptične razmjere.

Zar nije proturječno da bi Bog, koji je apsolutno dobro, mogao kao kaznu čovječanstvu donijeti nesreću i nevolju? Bog nije osvetnik koji mačem odgovara na grijeh ljudi, već sama ljubav i dobro.

Ne ulazeći u pitanje autentičnosti i crkvenog priznanja ili nepriznanja tih ukazanja, pitanje koje postavljate mnogo je šire. I u drugim ukazanjima i viđenjima bilo je sličnih Gospinih opomena koje mogu djelovati i kao prijetnje. I u Svetom pismu, osobito u proročkim knjigama, mogu se naći slični izričaji. Ne znači da Bog kažnjava kao osvetnik, nego da grešno čovječanstvo odbijajući obraćenje upada u teška zla. Premda je to nemoguće egzaktno mjeriti, činjenica je da je svijet, koji je Bog stvorio lijepim i dobrim, negdje od iskona teško poremećen te se u njemu događa i mnogo zla.

Činjenica je da je Bog apsolutno dobro i također činjenica da na svijetu u čovjeku i oko čovjeka ima mnogo zla. Te činjenice izgledaju proturječne, nije ih lako povezati jednim tumačenjem, ali ne smijemo zaboraviti da činjenice ne ovise o tome znamo li ih tumačiti. Kad bi čovjek po Božjem naumu bio zaista onakav kakvim ga je Bog zamislio, bio bi gospodar prirode i sretan u zajednici s drugim ljudima, sličan Bogu koji je Gospodar svega stvorenja i sama Ljubav. Odvajajući se grijehom od Boga, čovjek gubi i vlast nad prirodom, i sama priroda kao da je tim grijehom otrovana te u njoj dolazi do kataklizama od kojih i ljudi teško stradavaju. Vrijedi se sjetiti da je cijeli svemir stvoren da bude Božji dar čovjeku.

Odbacujući Boga, čovjek na neki način odbacuje i taj dar pa priroda umjesto dara postaje opasnost. O tome se može mnogo razmišljati i nikad do kraja ne domisliti. Sigurno je da Bog ne želi kažnjavati. Može se reći da nesreće koje dolaze na čovječanstvo i nisu njegova kazna, nego da ljudi zloporabom slobodne volje izopačuju ne samo društvene nego i prirodne odnose te sami sebe kažnjavaju.

Zato vjerojatno i dolaze Gospina i druga upozorenja, ne kao prijetnja nego pozivi onima koji su Bogu vjerni da svojim molitvama i dobrim djelima, upravo snagom svoje ljubavi u zajedništvu s Bogom, smanje prijeteće opasnosti. To je put koji je sam Bog izabrao utjelovivši se u Isusu Kristu, postavši čovjekom među ljudima. On po logici Božje pravednosti, koju mi možemo samo naslućivati, ne dokida katastrofe ni patnje nego poziva one koji mu vjeruju da svoje patnje združe s njegovima, da se tako ljubavlju oplemenjenom patnjom patnja pobjeđuje, da se smrću nadvlada i sama smrt. Tko prihvaća taj Isusov poziv, ne zato što bi ga potpuno unaprijed razumio nego zato što je Isusu povjerovao, prima svjetlo vjere i stječe iskustvo spasenjske suradnje sa Svemogućim.

Izvor: Glas Koncila

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 50 = 53