Kako je dobro započeti svaki dan sa svojim Bogom!

Željno čekamo rođenje svojega Gospodina. Iako ovaj advent nije bas onakav kakvim bi ga htjeli, kako smo navikli za svakog od nas je uvijek susret radosti.

Nije isto biti on line i biti prisutan. Nedostaje nam jutarnji mraz na licima dok idemo žurno u žurbi još sneni i pospani prema svojim crkvama na zornice da ne zakasnimo. Jutarnja tišina zaspalih naših mjesta i gradova. Sve je u nekom blaženstvu. Bez nepotrebnih stvari s kojima se inače opterećujemo. Nedostaje nam radosti koje izlaze iz odricanja od sna i započinjanje dana sa svojim stvoriteljem.

Kako je dobro započeti svaki dan sa svojim Bogom. Susret euharistijskog zajedništva u pjesmi i molitvi. Koliko samo poleta nakon mise. Koliko mira i sve je lakše pa i najteže stvari na poslu lako je odraditi. Sve se tada poboljša. Nekako imamo već osjećaj stanja blaženosti. Jer nas radost preplavljuje. Ovo neprocjenjivo osobno iskustvo blizine s Bogom koje imamo u sebi je za nas vjernike snažan poticaj njegovanja ove radosti kroz cijeli život. Jer svako odricanje u došašću je zbog radosti Kristovog rođenja. Njegovog silaska među nas i njegove trajne prisutnosti u euharistiji. I kad znamo da je Bog tu u našoj sredini tada je živjeti lakše. Tad znamo da se ne treba bojati da nas neće čuti, da nas ne razumije ili kad nas misli preplave da nam je daleko. Kroz susrete s Bogom se zbližujemo. Tada on postaje najbolji prijatelji i prijateljica s kojim želiš svaki dana podijeliti i svoje radosti i svoje boli. Tražiti savjet u dvoumici što učiniti kako ispravno postupiti.

On je taj s kojim želiš provesti sve svoje vrijeme pa i bez izgovorene riječi jer je bitna samo blizina. Jer ne trebaju nam riječi u blizini onoga koji sve zna. To je ta rosa milosti, dažd ljubavi o kojoj danas prorok Izaija govori. Rosa koja trajno daždi i natapa svojom ljubavlju svakog od nas. „Gospodin obećava mir narodu svome.“ Ne možemo izbjeći istinu da smo u životu svakodnevno mi ipak jedna velika promjenjiva vremenska prognoza. Toliko toga utječe na nas i jako se lako pokolebamo u svemu. No kad znamo gdje je lako potražiti pomoć onda je život puno lakši. Uvijek nam je drago biti s onima s kojima se osjećamo radosno i sigurno. Jer za nas vjernika Bog ostaje najsnažnija naša pomoć u svemu. Zato u ovom vremenu kušnje i iskušenja kada su nam tolike stvari na koje smo navikli nedostupne ojačajmo sebe i svoj duh. Bez obzira na sve navike i na sve što nam nedostaje ne dopustimo sebi da se poljuljamo ili da padnemo pod utjecaje negativnosti.

Danas sve negativno odbaci od sebe. Potraži Krista i osvjedoči se o njegova djela. „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje.“ Božje djelo nastavlja se i danas nad nama. Prisjetimo se svih svojih sljepoća koje je Gospodin ozdravio u istančan dobar oštar vid duha. Sjetimo se svoje hromosti kad smo odbijali k njemu doći tražeći opravdanje za naše lijenosti, sebičnost, nemarnost i kako nas je susret s njim oslobodio da hodimo pravim stazama života. Koliko nas je samo u sakramentu ispovijedi od gube grijeha očistio i nikada ne prestaje ni danas nas ozdravljati. Koliko je samo svojom riječju našu gluhoću iscijelio da prepoznamo koliko u svojoj tvrdoglavosti znamo ne čuti onoga pored sebe. Koliko nas je samo puta iz smrti vratio u život kad smo mislili da se nikad neće riješit naše potrebe naše bezizlazne situacije. Ne bojmo se danas donijeti jasnu odluku biti sa svojim Bogom. Živjeti radost evanđelja. On je izvor radosti. Naučimo se u ovom novom normalnom na jedino i uvijek jedino normalno. Biti sa svojim Bogom. „Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

83 − 78 =