Kako mladima vratiti nadu koju su im oduzele starije generacije?

Svako društvo nailazi tijekom svoga postojanja na različite opasnosti, ali i perspektive. Svaka dobro analizirana opasnost jest mogućnost da se ona prevenira ili potpuno izbjegne.

Svjedoci smo masovnog iseljavanja mladih ljudi, čitavih obitelji, u duhu, kako se uvijek prilikom iseljavanja govorilo, „trbuha za kruhom“. Iseljavanjem radno sposobnog stanovništva gubi se vitalnost društva i Crkve. Tako možemo reći da će se vrlo brzo osjetiti, a već se osjeća u ruralnim mjestima, starenje stanovništva i gubitak radne snage. No, nije samo to problem hrvatskoga društva i Crkve. Problem nastaje i s pojavom generacije „Z“. Riječ je o generaciji mladih koji su „djeca Interneta“, djeca koja postaju ponekad buntovna i ne prihvaćaju norme ponašanja svojih roditelja, djedova i baka. Ta se generacija, „Z“, nije pojavila samo u nas, nego ponajprije u razvijenim zemljama svijeta. Osim oznake buntovnosti, odbacivanja institucija kao okvira života, to je generacija traženja izvorne vjere, izvornih ljudskih vrijednosti. Bježe od politike, a skeptični su prema Crkvi kao instituciji. Stoga poneki svoj život, moralne vrijednosti pronalaze u „new ageu“ ili na neki način, pučki rečeno, u „musaki spajanja raznih vjerskih vrednota“, što inače zovemo sinkretizam. Sinkretizam postaje problem i velika opasnost  za Crkvu općenito, ali i društveni problem.

Mlade ljude generacije „Z“ ne zanima korumpirana politika. Oni ne poznaju političare, ne zanimaju ih političke stranke ni stranački programi. Razočarani su na društvenoj, a neki čak i na crkvenoj razini. Nastaje pitanje što im može ponuditi hrvatsko društvo ili Crkva kao čvrst oslonac i za njih moguć program. U Crkvi kao instituciji opažaju, laike, klerike, redovnike i redovnice koji ne žive punim osobnim angažmanom svoje  svjedočansko vjerničko uvjerenje. Generaciju „Z“ zanima samo uvjerljivo i praktično življenje evanđeoskih vrijednosti. Zato nedostatak zainteresiranosti za pojedina duhovna zvanja i redovništvno nije samo zbog nedostatka mladih i dobrih obitelji, nego i zbog načina življenja evanđeoskog duha.

Primjerice, klauzurne časne sestre „Kćeri Srca Isusova“ u Lasinji imaju dvadeset kandidatica, a neke redovničke zajednice imaju dva ili nijednog kandidata. Ponekad su laici, klerici i redovnici antireklama za pojedinu redovničku zajednicu i pripadnost Crkvi. Isus nas je učio da promatramo cvijeće i od njega učimo kako se živi. Po čemu nam je cvijet izvrstan primjer? Primjer nam je po svojoj ljepoti, po svojoj eteričnosti. Njegov miris kao da ima mirisavu dušu koja u njemu stanuje. Život redovnika, klerika, redovnica, obična vjernika, laika mora u okolinu u kojoj živi odašiljati vjerničko-eterični duh. A ta eteričnost jest praktično življena vjere, koja postaje jaka, čvrsta, postojana, i kao takva svojevrsna „reklama“ za nasljedovanje. Isus je za zemaljskoga života bio za preobrazbu čovjeka, bio je za „cvjetanje cvijeta čovjekove duše“, za novi miris, novi okus, za kvasac koji treba sve ukvasati, i „sol“ koja treba zaštititi čovjekovo biće od moralnog kvarenja.

Nastaje pitanje koji su to pojedinci i zajednice takvog evanđeoskog duha koji su po ukusu generacije „Z“. Isus je bio za preoblikovanje zajednica i pojedinaca. Rekao je da može razoriti Hram, i u tri dana ponovno ga izgraditi. Nije govorio o Hramu, bogoštovnoj zgradi, nego o Hramu čovjekove duše. Na neki je način bio protiv „uhodanih vjerničkih praktika“, a za nove oblike svjedočenja. To žele mladi generacije „Z“. Mi, vjernici i klerici, redovnici, trebali bismo se na svojevrstan način probuditi. „Osnovni dio buđenja je prepoznavanje neprobuđenog dijela vas, vašeg ega dok razmišlja, govori, i prepoznavanje kolektivno uvjetovanih mentalnih procesa koji prolongiraju neprobuđeno stanje“ (Eckhard Tolle, Nova zemlja, str. 11). Kako razumijevati naš osobni grijeh: „Doslovni prijevod sa grčkog jezika na kojem je Novi zavjet napisan znači promašiti oznaku, poput strijelca koji je promašio metu, tako da griješiti znači promašiti smisao ljudskog postojanja“ (E. T., Nova zemlja, str. 12).

Zar mi vjernici ne bismo trebali neprekidno produbljivati svoju osobnu vjeru, da ne bude samo tradicionalistička, nego bogata mirisnim vrijednostima evanđeoskih načela koja su za nas radost. Zbog čega se događaju razna zla u hrvatskom društvu, surovi ratovi, ako ne zbog pohlepe za tuđim teritorijem ili prevlasti jednog naroda nad drugim. Ima li u ratovima iskazivanja destruktivne ljudsko-vjerničke svijesti? Poraziti onoga tko drukčije misli, tko je druge nacije, vjere često je moto naših suvremenika. Jesu li takvi destruktivni ljudi „mirisan procvjetao cvijet“ ili su zaboravili da su katolici, protestanti, pravoslavni? Da trebaju živjeti po načelima Crkve kojoj pripadaju. „Destruktivni i surovi ratovi, motivirani strahom, pohlepom i željom za moći, česta su pojava u povijesti čovječanstva, kao i ropstvo, mučenja, rasprostranjeno nasilje, nanijeto iz religijskih i ideoloških razloga. Ljudi su više patili od ljudske ruke nego od prirodnih katastrofa. Do početka 1914. godine visoko inteligentni ljudski mozak ne samo da je izmislio motor s unutarnjim sagorjevanjem nego je izumio i bombe, mitraljeze, podmornice, bacače plamena i otrovne plinove. Pamet u službi ludila! U rovovima Francuske i Belgije milijuni su izgubili život kako bi se dokopali nekoliko kilometara blata. Po završetku rata, 1918. godine, preživjeli su s užasom i nevjericom gledali na pustoš koju su ostavili za sobom: deset milijuna ljudi je poginulo, a još više ih je osakaćeno ili unakaženo. Nikad do tad ljudska ludost nije bila toliko destruktivna u naletu, tako jasno vidljiva. Nitko nije ni slutio da je to bio samo početak“ (E. T., Nova zemlja, str. 13). Kamo vodi ljudska pohlepa? Često vodi u kolektivno ludilo. Strah, pohlepa i želja za moći jesu motivacijske snage koje su često u povijesti vodile ljude do ludila. Da se to ne bi događalo potrebno je promijeniti ljudsku svijest i savijest. Potrebno je pronaći dobrotu unutar nas, „eterični miris cvijeta“, dopustiti da na površinu ljudske svijesti isplivaju fundamentalne ljudske i evanđeoske vrijednosti. To žele mladi generacije „Z“, koji nisu samo buntovnici, apolitične osobe, osobe koje se udaljavaju od institucija i traže sebe. A pronaći sebe, osvijestiti sebe, probuditi iskrene, pozitivne duhovne snage i po njima živjeti najveće je blago čovjeka i čovječanstva. To bi trebao biti cilj i svih politika, političara i crkvenih ljudi. Zašto je propao komunizam? „Povijest komunizma, koja je u osnovi bila inspirirana plemenitim idejama, jasno pokazuje što se dogodi kada ljudi pokušaju promijeniti izvanjsku stvarnost – stvarajući novu zemlju, ali bez ikakve prethodne promjene u unutrašnjoj stvarnosti, njihovom stanju svijesti“ (E. T., Nova zemlja, str. 15). Kakav je pristup moguć i kakav pristup nosi nadu?

Kakav duhovno-kršćanski pristup može čovjeka osloboditi ludila pohlepe, straha i želje za moći, vladanjem nad drugima? U svakom slučaju, duhovno-monaški, duhovno-meditativni pristup čovjekovoj svijesti, savjesti i duhovnosti pojedinca i obitelji. A to znači duboko duhovno poniranje u sebe i „procvat“ kršćanskih vrlina, kreposna života u svijesti i savjesti ljudi. Bez toga čovjek će i dalje živjeti u svome ludilu pohlepe, straha i želje da bude moćan. Politički gledano, „pozicija i opozicija“ u našoj domovini jednake su po nemoralnom, koruptivnom pristupu. A to užasno smeta generaciji „Z“, kao što im smetaju unutar crkvenog života neuvjerljivi vjernici i tradicionalizam bez duše i emocija. Zato oaze pravog duhovnog života, prave ljudske svjesnosti i pravilno formirane savjesti jesu monaški redovi. Oni privlače u naše vrijeme više no ikad mlade ljude na takav stil života. O problematici obiteljskog života, o odnosima generacija „X“, „Y“ i „Z“ vrlo je vrijedno pogledati film, dramu koja je samostalan projekt redatelja i scenarista Paula Weitza, a zove se „U dobrom društvu“. Budimo pravi apostoli u što većoj mogućoj mjeri. Naravno, uz pomoć Božju i zagovor svetaca i B.D. Marije.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 5 = 1