Kockanje na Golgoti

A vojnici uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje.  Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane« – da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje. I vojnici učiniše tako. Iv 19, 23 – 24

 

Koga je dopala kocka na Golgoti?

Tko je Tvoju smrt dočekao kličući sreći

što ga je iznenada obdarila

Tvojom haljinom na mjestu Tvoje smrti?

I što je učinio kasnije s njom?

Tko li ju je samo obukao nakon Tebe?

 

Tko da nam kaže?

Sve se gubi u mraku vremena.

 

Pa ipak, nisam li i ja kockao na Golgoti?

Što je mene zapalo od Tvoga?

Što li sam ja od Tvoga dobio nizašto?

Kojoj li ja sreći pripisujem Tvoje?

 

Ne gubi li se ono što sam i ja od Tebe

primio besplatno i nezasluženo

u mraku moje nazahvalnosti?

 

Otkuda mi toliko samouvjerenosti da meni

pripada ono što sam strgao s Tebe

i da je samo moje ono što si mi Ti od svoga dao?

 

I što činim od Tvoga

što sam s Golgote ponio sa sobom kao svoje?

 

O da mi pogled na gologa na križu

otvori oči za njegovu haljinu kojom

bez prestanka štitim svoju grešnu kožu!

 

Fra Ante Vučković

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

1 + 6 =