Kraljevstvo Božje pripada onima koji su potpuno predani povjerenju Božjoj dobroti i ljubavi!
„Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina.“
Ovako počinje današnja Evanđeoska prispodoba. Čovjek i dva sina, gotovo kao da nam se sugerira da uvijek postoje dva načina da se stvari učine. Uvijek imamo dva izbora. Ono što Isus ističe u današnjoj prispodobi upravo je priča o dva sina, o naša dva načina na koja se preispitujemo o našoj povezanosti s Bogom.
Prvi scenarij je onaj sina koji odbija očev zahtjev i poziv u vinograd. Zbog neposlušnosti tog načina odnosa prema ocu mu je ugled narušen, ali onda se sažali i odlazi raditi u vinograd. Drugi scenarij je onog sina koji pristaje poslušati, ali u stvarnosti na kraju neće otići raditi u očevu vinogradu jer mu je bino samo biti prihvaćen od okoline i izvanjskog privida poštovanja prema ocu.
„Koji je od te dvojice izvršio očevu volju? “ pita Isus. Očito je da onaj koji je rekao neće poslušati oca ali na kraju pristaje na to i odlazi u vinograd.
Ponekad u životu formalno donosimo pogrešne odluke, ali također imamo hrabrosti, u određenom trenutku, pokajati se i slušati Božji glas koji odjekuje u našim srcima i krenuti za Gospodinom. Od tog trenutka nadalje, pokušavamo učiniti dobro koje smo otkrili što konkretnijim i djelotvornim.
Međutim, istina je i da smo ponekad proveli život pokušavajući što više spasiti svoju imaginarnu sliku. Toliko smo stvorili o sebi neki idealni lik da ljudi misle i imaju predodžbu da smo dobri ljudi, ali u stvarnosti nikada ništa ne postižemo.
Postali smo lukavi i nesposobni slušati glas srca samo iz obzira prema nekom. Zato Isus nema problema s korištenjem oštrih riječi u tom pogledu jer kraljevstvo Božje pripada onima koji su potpuno predani povjerenju Božjoj dobroti i ljubavi u snazi praštanja i milosrđa.
»Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«
don Damir Bistrić





