Lino Červar: Bog je u svakom čovjeku, zahvalan sam mu što mi je dao snagu!

Osebujni hrvatski izbornik je s dvije zlatne (svjetskom i olimpijskom) i četiri srebrne medalje ostavio neizbrisiv trag u najuspješnijem hrvatskom kolektivnom športu.

»Svaki igrač mora imati univerzalne, među njima i duhovne vrednote. Mora biti i hrabrosti, koje posebno nedostaje u politici.  Neprestano igračima skrećem pozornost da smo sretnici i miljenici Božji, kojima je Bog dodijelio talente, njima igračke, meni trenerske, i da ih, pridržavajući se one biblijske prispodobe, moramo itekako odgovorno prihvatiti, nositi i razvijati; moramo se odgovorno odnositi prema svakom daru, osobito ako je dar Božji ” istaknuo je jednom prilikom. Nije mu samo cilj napraviti izvanrednoga rukometaša, nego i dobroga čovjeka kako je kazao u nedavnom razgovoru za Glas Koncila u kojem se dotaknuo niz (izvan)športskih tema i podijelio svoje poglede na život. Donosimo vam dio razgovora.

Rođeni ste 22. rujna 1950. u Delićima kraj Vrsara, seocetu koje od 1880. do danas nije imalo više od trideset stanovnika. Instinkt za opstanak je vječna tema. Koje uspomene čuvate na vjerski odgoj u djetinjstvu?

ČERVAR: Ministrirao sam s deset godina. Nedavno sam dobio fotografiju na kojoj sam s još nekoliko ministranata i tadašnjim umaškim župnikom i vjeroučiteljem Antunom Cukarićem, jednim od potpisnika spomenice Zbora svećenika sv. Pavla za Istru. Crkva u Umagu bila je udaljena stotinjak metara od roditeljske kuće. Pamtim služenje na nedjeljnoj misi u 11 sati licem okrenutim prema svetohraništu. Majka me znala prekoriti jer sam prejako zvonio. Kasnije sam u Novigradu bio profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Jednom prilikom mons. Jugovac pozvao me na razgovor kako bismo uskladili vjeronaučne i rukometne termine. Zamolio sam da na kraju misnoga slavlja pozove starije bodriti našu djecu na vanjskom rukometnom igralištu.

Koliko je vjera u Isusa Krista suputnik »od Učke do Olimpa«?

ČERVAR: Bog je u svakom čovjeku. Često i ateistu i agnostiku znam reći – »I tebe Bog voli«. Potrebno je promovirati mir, kristovsku poruku ljubavi, prema pravoslavcima, vjernicima islamske vjeroispovijesti, svima. Sebeljublje i interes udaljuju čovjeka od bitnoga, od Boga. Najveća je iluzija posjedovanje, kako materijalnoga, novca, kuće, bogatstva, tako i duhovnoga, obitelji, zdravlja. Mi smo izvore dobili na korištenje kao Božji dar dok nam ne istekne vrijeme. To ljudi zaboravljaju. Zahvalan sam Bogu što mi je dao snagu i energiju, osobito u trenutcima bolesti. Nikada nisam htio izostati s treninga kako bih stavove o rukometu i životu prenio na djecu, i vjerujem da sam, i profesionalno i privatno, utjecao na mnoge živote.

Pripremali ste se za Europsko prvenstvo upravo u božićnom vremenu.

ČERVAR: Mnogo sam razmišljao kako je Isus rođen u najsiromašnijim uvjetima, u neimaštini. Kada promatram trgovačke centre, primjećujem samo izobilje, hedonizam.
Za susret s Bogom potrebna je poniznost, a ne konzumerizam. Zabrinjava me što se, barem izvanjski, Božić ne slavi kao nekada. Sve se pretvorilo u spektakl, estradu, više se vodi briga oko uređenja kuće i jačini svjetla, nego o Bogu. Također, Boga se pokušava staviti u virtualan svijet, udaljiti od konkretnoga čovjeka, a On treba živo prebivati u svakom pojedincu.

Izvor: Glas Koncila, Cijeli intervju pročitajte OVDJE

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

17 − = 8