Mistična duša

Sve poteškoće u molitvi izviru iz jednog uzroka: iz toga što se moli kao da Bog nije prisutan. (Sv. Tereza Avilska).

Duhovni rast teži prema sve dubljem sjedinjenju s Bogom. To se sjedinjenje zove “mistično”, jer po sakramentima, “svetim misterijima”, sudjelujemo u Kristovu otajstvu, a po njemu i u otajstvu Presvetog Trojstva. Bog zove sve nas u intimno jedinstvo sa sobom, iako samo nekima daruje posebne milosti ili izvanredne znakove mističnog sjedinjenja (usp. KKC, br. 2014).

Do mističnog iskustva dolazi se putem čiš­ćenjaprosvjetljenja i sjedinjenja. U susretu s Božjom veličinom, ljepotom i ljubavlju, duša osjeća svoju grešnost pa se mora pročistiti kroz veliku patnju. Kad se očisti i duhovno ojača, doživljava božansko prosvjetljenje te na kraju sjedinjenje s božanskom Ljubavlju. Preobražena, duša dobiva duboku radost, mir, uravnoteženost i sigurnost. Mistične doživljaje često prate i mistične pojave: ekstaza, viđenje, ukazanje, bilokacija, objava, levitacija, karizme, stigme…

Autentična krš­ćanska mistična iskustva uvijek su u skladu s Božjom objavom i crk­venim naukom. Mistična duša je svjesna da je njezino iskustvo čisti Božji dar, a ne plod osobnog nastojanja i truda (kao kod nekrš­ćanskih mistika). Svjesna je da Bog ide prvi u potragu za njom; traži od nje da bude otvorena i poslušana, nudeći joj svoje preobražavajuće svjetlo i ljubav. Isto tako, ona je svjesna da između duha i materije nema rascjepa, jer Kristovo utjelovljenje pomiruje nebo i zemlju, čisti čovjeka i ujedinjuje ga s Bogom. Napokon, za razliku od nekrš­ćanskih mistika, koji su uglavnom zaokupljeni samo svojim “odnosom” s Bogom ili s božanstvom, pravi krš­ćanski mistik uvijek je zauzet i za bližnjega. Krš­ćanska kontemplacija i mistične objave imaju duboki, iako skriveni, utjecaj na Crk­vu i na svijet. Mistične duše izgrađuju Crk­vu i svijet iznutra.

Budući da je mistični doživljaj u svojoj biti neizreciv, mistici se služe simbolima kad opisuju svoja stanja (oblak, tamna noć, pustinja, zaruke, ženidba). Mistično iskustvo donosi duši duboki uvid u već objavljene vjerske istine. Iako je kratkotrajno i ponovljivo, ono ostavlja duboki trag u duši. Zahvaljujući mističnim iskustvima, duša spoznaje da je sve Božji dar i milost.

Mistične duše prepoznajemo po dubokom nutarnjem miru i radosti, sigurnosti i slobodi. To su osobe duboke vjere, čvrste nade i žarke ljubavi. One šire mir i blagoslov na sve oko sebe.

Moderna mističarka sv. Faustina Kowalska piše: “Oko mene užas su i sivilo. Ostajem smirena – kao dubina u moru. Jer tko se pouzdaje u Tebe, Gospodine, neće se izgubiti – po Tvojoj nauci” (Dnevnik, br. 1322).

Piše: Fra Josip Ikić, Izvor: Svjetlo riječi

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 29 = 36