Molitva u znaku traženja osobne životne snage

Često susrećem ljude koji kažu: „ Ja ne mogu više…, nemam snage boriti se, nemam snage nositi takav teret, takvo opterećenje. Ili, imam dojam da ću doživjeti krah.

Teško je danas raditi sa ljudima, ja pucam po šavovima.“ Takve tvrdnje pojedinaca su učestale. One nisu nešto izmišljeno, nisu nestvarne, nego realne. U takvim trenucima psihološko – duhovnog pritiska mnoštva koje ga je slijedilo, Isus se povukao na samotno mjesto da bi zajedno sa apostolima, ili sam molio. Rekli bismo današnjim žargonom da je prikupljao, akumilirao snagu za nove napore. Tako nešto slično činili su svi askete i sveci tijekom povijesti Crkve.

Nakon velikog duhovnog, iscrpljujućeg angažmana, oni su se povlačili da bi u molitvi bili sami s Bogom i izolirani od ljudi. Postoji predivna molitva svetog Augustina biskupa i crkvenog naučitelja: „Dođi u moj život, Duše Sveti, Duše mudrosti. Podaj mi unutarnji pogled koji ću vidjeti i čuti, kojim ću težiti za duhovnim stvarima i nikad se ne navezati na materijalni svijet. Dođi u mene, Duše Sveti, Duše ljubavi, ispuni mi srce ljubavlju. Dođi u mene, Duše Sveti, Duše istine i daj mi doći do spoznanja istine u svoj njezinoj punini. Dođi u mene, Duše Sveti, izvore žive vode za život vječni. Daj mi milost gledati Očevo lice u životu i radosti bez kraja. Amen.“ Rekao bih da je to uzor molitva tog znamenitog sveca iz povijesti Crkve. Kako? Iako vrlo kratka molitva, ispunjena je sadržajem autentične molitve. Što mi molitvom činimo, i možemo činiti? Prvo i osnovno jest da moleći stvaramo u sebi duhovno ozračje unutarnjeg duhovnog pogleda. A taj pogled je pogled našeg srca i naše savjesti. Govor srca, nutarnji pogled kod čovjeka u odnosu na drugog čovjeka ili Boga je najjači pogled, najjača karika u molivenom životu. Do takvog stanja gledanja srcem na životnu stvarnost dolazi se „ duhovnim treningom“. Ono drugo što je bitno za zrelu pojedinačnu molitvu jest da se u molitvi trebamo osloboditi svake materijalne navezanosti. Sve što posjedujemo mora ostati sa strane. Samo ja kao stvoreno biće dolazim pred Boga, bez ičeg materijalnog, kao da napuštamo ovaj svijet. Molitva nije samo nizanje desetica krunice.

Krunica je također efikasna molitva, ako je altruistična i namjenjena u zdrave nakane. Ali dubinu i bogatstvo ovakve, augustinovske molitve teško je nadmašiti našim osobnim molitvama. Za svetog biskupa, Augustina je molitva Duhu Svetom spoznavanje istine u svoj njenoj punini. Čovjek, vjernik je čitav život tragalac za istinom o sebi, o Bogu, o spasenju i životu vječnom. Kako naučiti moliti poput svetog Augustina? Tu nažalost nema recepta. Svatko od nas, ponaosob može pronaći trenutke mira, sabranosti, barem vikendom. Takvi trenuci su nužnost duhovnog poniranja u sebe, otvaranja duše poput cvijeta Presvetom Trojstvu. Kada nam se dogodi sabranost; kako rekoh, barem jednom tjedno, tada treba govoriti i moliti: „Isuse, Duše Sveti, Oče, ovdje sam pred tobom. opterećen sam svime i svačim. Ali to nije pravi život. Želim vječne vrednote, neprolazno blago, kojemu ni moljac, ni hrđa ne mogu ništa. Kraj toliko ljudi koji su hedonisti i materijalisti, ja želim Bože da si u meni prisutan, da me vodiš, da spoznam istinu o čovjeku i spasenju. ne želim lutati ovom zemljom kao ovisnik o bilo čemu i bilo kome. A za to mi je potrebna snažna energija, snaga koju ti podjeljuješ Isuse onima koji te ljube svim umom, svom dušom i svim srcem.“ Ako tako budemo molili naša će molitva biti na tragu augustinovskog, duhovnog rasuđivanja i života za Boga i spoznanje istine u njenoj punini.

Tko je bio sveti Augustin? Bio je učitelj retorike, ili govorništva u Milanu. U mladosti je bio agnostik, ali nakon dugotrajne molitve majke Monike za obraćenje i njezin nagovor on prihvaća nauk Crkve. Slušao je propovijedi svetog Ambrozija, i tek u 33. godini života prihvaća kršćanstvo. Nakon boravka u Milanu, vraća se u Afriku, rasprodaje svoje imanje i počinje živjeti monaškim životom. U 391. godini poslije Isusa Krista zaređen je za svećenika, a 396. godine posvećen je za biskupa u Hiponu gdje ostaje do kraja života. Najpoznatije djelo koje je čitano na svim paralelama i meridijanima svijeta je djelo „ Confessiones )“ – Ispovjesti. U tom djelu sveti Augustin je opisao povijest svog duhovnog života. Iskrenost osobne duše koju je ispovijedao moleći osobne molitve, prenio je u stil pisanja pišući knjigu „Ispovijesti“. Koje su odlike augustinovske i svake druge svetačke molitve? To su originalnost, iskrenost, govor dubine duše, nenavezanost na materijalna dobra, ostvarivanje kreposti ljubavi i spoznavanje istine o autentičnom vjerskom životu.

Tako nešto slično posjedovala je svima nama znana sveta Majka Tereza u 20. stoljeću.

 

Dirljiva molitva sv. Majke Terezije Isusu

Sklopljene ruke na molitvu

Isuse, ti si najjači na svijetu,

daj i meni snage da moje ruke i srce

nastave tvoje djelo!

 

Gospodine Isuse, koji si stvarao s ljubavlju,

rođen si s ljubavlju, služio si s ljubavlju,

djelovao si s ljubavlju, čašćen si s ljubavlju,

trpio s ljubavlju, umro si s ljubavlju,

uskrsnuo si s ljubavlju.

Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi

za mene i za druge na svijetu,

i svaki dan te molim:

nauči i mene ljubiti!

 

Moj Isuse, pomozi mi širiti tvoj miomiris gdje god pođem.

Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu,

i preplavi je svojom ljubavlju

da zahvati moje biće:

da tako moj život bude samo ižarivanje

tvog miomirisa i tvoje ljubavi

na sve koji me ugledaju,

pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj

osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši,

i da svi koji me gledaju

ne vide mene, nego tebe – Isuse.

 

Ostani sa mnom,

i počet ću sjati tvojom svjetlošću,

svijetliti da budem svjetlo drugima.

Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe,

ne od mene – ti ćeš, po meni, sjati drugima.

 

Dopusti da ti upravim molitve

sred svijeta koji ljubiš,

ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju.

Daj da propovijedam tebe,

ne riječima, nego primjerom,

snagom koja privlači,

dobrohotnim utjecajem djela,

puninom ljubavi kojom je moje srce

ispunjeno prema tebi. Amen.

Forma i način na koji je molio sveti Augustin u četvrtom stoljeću poslije Isusa Krista je forma i način molitve svete Majke Tereze u 20. stoljeću. Ona moli i zaziva Isusa: „Daj i meni snage da moje ruke i srce nastave tvoje djelo. Znači molitva je za svetog Augustina, ali i za svetu Majku Terezu, 1600 godina kasnije traženje od Boga energije za svjedočenje Božje prisutnosti među ljudima. Što bi drugo mogle značiti riječi svete Majke Tereze: „Nauči i mene ljubiti…… da tako moj život bude samo ižaravanje tvog miomirisa i tvoje ljubavi……daj da propovijedam tebe, ne riječima, nego primjerom, snagom koja privlači.“ Dakle, zaključak je jasan. Kada molite, idite u osamu. Od Isusa i Presvetog Trojstva ne tražite varava materijalna bogatstva. Molite za  životnu snagu, energiju, u različitim životnim okolnostima: mukama, križevima, sa samim sobom ili sa drugima. Od Boga prosite za snagu u trenucima kada govorite: „ Ja ne mogu više….. dosta mi je svega, kao da se sve okrenulo protiv mene.“ A takvih trenutaka ima u životu. Ali znaj, ako ti Bog na jednoj strani zatvori vrata, na drugoj ti otvara prozor. Neka tvoja molitva bude unutarnji glas tvoje duše, makar bila prazna i nemoćna, zadobit ćeš snagu od Boga. Samo moli, i ne posustaj.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

82 + = 86