Molitve za laganu smrt

Pitanje smrti je vječito pitanje svih generacija ljudi. To pitanje si postavljaju vjernici svih religija svijeta. Sasvim obični ljudi, sli isto tako i intelektualci. Nezaobilazno pitanje smrti ponekad čovjeka stavlja pred pitanje kakva će biti moje osobna smrt?

Hoću li umrijeti laganom smrću ili u teškim mukama, ležeći danima u bolesničkom krevetu? U naravi svakog čovjeka jest da želi umrijeti laganom smrću. Želja svakoga od nas jest da završavajući svoj zemaljski život izbjegnemo patničku smrt, smrt za koju kažu: „ Umro je nakon teške i neizliječive bolesti.“ Jedan dio ljudi izbjegava svako razgovor o smrti, a drugi se moli svetom Josipu za laganu smrt. Ovaj drugi dio ljudi moli svakim danom litanije svetom Josipu, ili spontane molitve upućene svetom Josipu za laganu smrt. Ne postoje samo „standardni obrasci“ molitava za laku smrt, nego postoje i bogati molitveni izričaji za laganu smrt naših hrvatskih pjesnika. A naši pjesnici su svoje pjesme, molitve, pisali u različitim narječjima sa hrvatskog govornog područja. Tako je štokavski, kajkavsni i čakavski govor pjesnički obuhvatio ne samo ljubavnu poeziju, nego i pitanje bolesti, patnje, smrti i spasenja, i neba kao konačnog odredišta čovjeka. „ Domovina naša je na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja…“

Molitva Jezušu za lehku smrt

Spasi me Jezuš, smrti boleče,
od štrika, noža, i kugle žareče;
zlosilne smrti i zločinjenja.
okrutne smrti bez zlahkotenja.
Spasi me Jezuš od beteguvanja,
skečanja, javkanja i skoznuvanja:
postelje zimlične, betežničke.
gumbekov z škatulje, kapljic z flašičke.
Prosim Te, daj mi smrt hitru, lehku;
pod starem dudom ili na počeku,
gdi lepše se vmira nek v zemlji stranjski.
Si moji vmirali su na vrtu, vu dvoru.
Zmed dve – tri reči vu razgovoru,
si moji vmirali su človečanski….

Autorica ove molitve je pjesnikinja Božica Jelušić, rođena u Pitomači 1951. godine. Molitva je pisana na kajkavskom narječju đurđevačko – podravskog kraja. Razumljiva je svim kajkavcima i kao molitva Isusu donosi bogatsvo molitve za laganu smrt. Pjesnikinja se molitvom obraća Isusu želeći laganu smrt. Smrt koja neće biti uzrokovana „ štrikom, užetom samoubojstva ili od „ kugle žareče“, izazvane pucnjavom. U molitvi Jezušu, autorica moli da smrt ne nastupi nakon dugog „ beteguvanja“, te da ju Isus spasi od „gumbekov z škatulje“, tableta iz kutije ili od kapljica iz bočice. Ona želi smrt „ lehku i hitru“, laganu i brzu, jer „lepše se vmira“, ljepše se umire pod starim dudom ili na „ počeku“, na pragu, nego li u tuđini, „ v stranjski zemlji.“ Želja joj je umrijeti na vrtu ili na „ dvoru“ , u dvorištu, kako su umirali svi njezini. A umirali su „človečanski“, ljudski. Ova molitva je objavljena 1993. godine u Bjelovaru, u zbirci pjesama „ Jezuši“.

Barka na kraju

Ako je još mista u Tvojemu portu
 – čuj glas ča ga šaljen po Svetemu Marku
poglej ova rebra ča leže u kraju…
Zami, Gospodine, i raj ovu barku!
Ti po motu hodiš i znaš ča su vali;
teško je u kraju gnjilit na sabljunu
i trpit na boku tu nagnjenu pilu.
prez lika za rane na drivenem kljunu.
Ako bude mista – Bože moj na križu –
nigdi u kantunu na rajskin šufitu:
zami gori k sebi i „ vu staru mrižu ….
Ko digneš i mrižu, parangal i osti,
poglej i ve kosti do nog oltara:
Skrgaj u raj, Bože, starega ribara!

Autor molitve je Daniel Načinović, a molitva je objavljena u zbirci pjesama „ Pjesme duše na studencu“, Rijeka 2006. godine. „Molitva na kraju“ je izrazito skromna molitva Bogu od kojeg autor u pjesničkom stilu traži spasenje iza zemaljske smrti. I to ne negdje na nekom povlaštenom mjestu, nego negdje u uglu rajskog tavana: „ nigdi u kantunu na rajskin šufitu“. Svoj život uspoređuje sa starom ribarskom mrežom koju želi da Bog „zami gori h sebi“, uzme gore k sebi. „Molitva za lehku smrt“ i „Barka na kraju“, ogledne su molitve, izrečene spontano, iz dubine pjesničke duše. Pokazatelj su kako pjesnička duša vapi i moli se Bogu za trenutke kada će životno – ljudska barka biti na kraju zemaljskog života. Molitve su skromne. U njima se ne traži mnogo. Moli se za sretan završetak zemaljskog života, za laganu i brzu smrt i vječni život u raju, i to negdje u kutu rajskog tavana. Ne traži se i moli za mnogo. Očekuje se samo onakva lagana smrt, kakvom su umirali naši preci sa vjerom u vječni život.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 2 = 2