Možemo li mi svojim tjeskobnim brigama što promijeniti osim što sebi oduzimamo mir?

Poput apostola i Isusovih učenika i današnji kršćani sumnjičavo vrte glavom u nevjerici dok slušaju neke Isusove pouke koje im se čine proturječne i teško spojive s krutom svakidašnjicom.

Čovjek današnjice je opterećen brigama; uvijek se za nešto brinemo. Zapravo vlada atmosfera opće zabrinutosti pred neizvjesnim situacijama koje se nagomilavaju. Sve nam to zamračuje pogled, oduzima radost života; oduzima mir duše; više se ničemu ne veselimo; jedni druge od pustih briga ne zamjećujemo. Veli danas Isus: Ne budite zabrinuti za život svoj; što ćete jesti, što ćete piti;; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Kako to Isus misli? Kako živjeti bezbrižno kada su ljudske brige nešto što čovjeka prati od prvog trenutka rođenja do njegove smrti? Svakodnevne brige i brige!

Koliko neprospavanih noći, koliko prepirki, suza, koliko ogorčenosti. Život je prepun briga! A Isus veli: Ne brinite se tjeskobno! Možemo li mi zaista svojim tjeskobnim brigama što promijeniti osim što redovito sebi oduzimamo mir i radost života. Života koji pokraj nas prolazi. Ne zamjećujemo tolike lijepe i prekrasne stvari koje nam je Bog darovao zajedno sa svim ovim nevoljama koje nas taru. Život nam prolazi u grčevitom ogorčenju. Zaboravljamo duhovne vrijednosti koje imamo. Bog me je stvorio; ja sam njegovo ljubljeno dijete. Za mene je poslalo svoga Sina Isusa Krista. Otvorio mi je vrata vječnog života: Darovao mi mudrost svog evanđelja. Urezao naše ime u dlan svoje ruke. Veli onu prekrasnu rečenicu iz prvog čitanja: Sion reče: Gospodin me ostavi; Gospod me zaboravi. Može li žena zaboraviti svoje dojenče; ne imati sućuti za čedo utrobe svoje. Pa kad bi koja i zaboravila; tebe ja zaboraviti neću!Nije li se s nama danas dogodilo nešto drugo. Nije Gospodin zaboravio na Sion nego smo mi zaboravili na Gospodina!

I to je izvor tjeskobe u srcu današnjeg svijeta koja ga izjeda! Od brige što ćemo jesti, što ćemo piti, u što ćemo se obući zamaglio nam se pogled prema budućnosti. I mi vjernici ponašamo se kao da živimo samo za ovaj svijet. Pretvorili smo se u vlastiti trbuh; vlastiti uspjeh i slavu. I ništa drugo ne vidimo. Isus veli da tako žive pogani koji ako do Boga nešto i traže to je samo za život vlastitog tijela.Ne bi tako trebalo biti među onima koji su Krstovi! Zna vaš Otac nebeski da vam je sve to potrebno. Potrebni su nam i hrana i piće. Potrebno nam je odijelo. I sve to Bog zna. I sve to budimo iskreni uglavnom imamo! Ali zašto smo onda još uvijek tjeskobno zabrinuti!? Ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Dopustite li da briga za goli život ovlada vama; uvijek ćete biti i gladni i žedni, i goli i bosi; usprkos svemu što posjedujete nikad nećete biti siti; postat ćete robovi ovog svijeta koji se brine samo za imanje i uživanje; a za pratitelje dobit ćete tjeskobni put u vlastitu propast! Što znači biti velik, poznat, slavljen od ovoga svijeta, a izgubiti radost života, svoje ukućane, svoju obitelj, svoje prijatelje; što znači imati sve od ovoga svijeta a istovremeno  imati upropaštenu obitelj;  ne imati svete nedjelje; ne imati ljepotu ljudskih odnosa. To znači zaboraviti svoju dušu; svoju vjeru; zaboraviti da si u ruci Božjoj i ti i tvoj život i sve ono što navodno imaš; a svi ovaj svijet napuštamo praznih i prekriženih ruku.

Veli nam Isus: Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu; a sve ostalo će vam se nadodati.  Evo puta kojim ide vjernik! Brinimo se za Božje u svom srcu i životu. Bez te brige čovjek ne može biti čovjek! Od toga živi moje srce i samo takve vrijednosti ispunjaju dušu. A sve ostalo bit će nam nadodano! Sve ostalo što imamo zadobit će vrijednost od toga. Ptice i ljiljani uče čovjeka kako je moguće živjeti sretan život oslobođen od tjeskobnih briga. Oni jednostavno žive život po Božjem zakonu koji je u njima. Ni ptica ni ljiljan ne mogu promašiti i ne biti ono što jesu. Samo čovjek koji ima um; koji je najpametniji, može promašiti i živjeti kao bez pameti.

Svatko od nas osobno izabire ambijent svoga života: Boga ili ovaj svijet. Neka danas Gospodin oduzme od nas sve nepotrebne tjeskobne brige i uznemirenosti. Neka nam otvori srce i pamet i ispuni nas mirom i ljubavlju; jer samo je u Njemu mir i spasenje i sigurnost svakog čovjeka. Imamo mi danas puno toga; puno toga nam je dano; ali prazni smo Boga. Ako nam On bude apsolutno mjerilo života tada ćemo znati i moći živjeti i u dobru i u zlu vremenu!

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

99 − = 94