Navještenje Gospodinovo

Navještenje Gospodinovo blagdan je u Katoličkoj crkvi kojim se slavi navještaj arkanđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji da će se u njezinu krilu utjeloviti Sin Božji (Lk 1,26-38.). U istočnoj Crkvi slavi se od VI. stoljeća, a u zapadnoj Crkvi od VII. stoljeća.

Navještenje Gospodinovo nadahnulo je brojne umjetnike tijekom povijesti Crkve. „U šestom mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ‘Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!’ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.’ Nato će Marija anđelu: ‘Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?’ Anđeo joj odgovori: ‘Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete, i ona, u starosti svojoj, zače sina. Ta Bogu ništa nije nemoguće!’ Nato Marija reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’ I anđeo otiđe od nje.“ (Lk 1,26-38).

Umjetnici i slikarstvo Navještenja Gospodinova

Slikarstvo raznih umjetnika vjernika nadahnjivalo se tekstom Lukina Evanđelja o Blagovijesti, propovjedničkim motivima i mističnoj književnosti Srednjega vijeka. Na mnogim slikama Navještenja Gospodinova starokršćanskog doba Bogorodica sjedi (mozaik iz VI. stoljeća u Poreču). U bizantskom slikarstvu od VI. do XI. stoljeća Bogorodica na slikama stoji. Pokretima ruke izražava jedno od triju raspoloženja: a) strah pred pojavom anđela, b) razmišljanje o njegovim riječima; Bogorodica okreće dlanove ruka prema van pred svojim prsima; taj je motiv tipičan za bizantsko slikarstvo, c) Bogorodica polaže dlanove na prsa tijekom Navještenja; i taj je motiv tipičan za bizantsko slikarstvo. U zapadnom slikarstvu Bogorodicu se prikazuje s knjigom ili kako kleči. Pa tako postoje slike na kojima Blažena Djevica Marija kleči na zemlji ili na klecalu za molitvu (slika Navještenja u Padovi, Giotto, 1305.). U zapadnom slikarstvu postoje razni vrlo lijepi prikazi Navještenja Gospodinova, na kojima dijagonalno s neba silaze svjetlosne zrake na Mariju. U tim zrakama slikarskih vještina vrlo je često prisutna golubica Duha Svetoga. Golubica umjetnički ilustrira riječi iz Evanđelja da će sila Duha Svetog sići na Mariju, a sila Svevišnjega će je osjeniti. Na nekim slikama iz XIII. stoljeća slikari na svoje slike Navještenja Gospodinova uvode cvijet koji je u posudi ili izrasta iz zemlje, između Bogorodice i arkanđela Gabriela. Po nekim teorijama iz toga vremena Isus je želio biti rođen od „cvijeta“, od Blažene Djevice Marije. Druga teorija tvrdi da riječ Nazaret na aramejskom jeziku znači cvijet. A treća teorija za motiv cvijeta u slikama Navještenja Gospodinova kaže da je blagdan 25. 3. u proljeće pa je zbog toga cvijet na slikama nekih slikara.

Poruka Evanđelja i slikarstva tijekom povijesti Crkve o Navještenju ili Blagovijesti

Evanđelje vrlo jasno poručuje o kakvom je događaju iz života Bogorodice riječ. Riječ je o prihvaćanju Navještenja Gospodinova. Blažena Djevica Marija izrekla je svoj „fiat“, neka mi bude. To jest, prihvatila je biti Bogorodica, da se u njezinu tijelu utjelovi Sin Božji. Slikarstvo tijekom povijesti Crkve pokazuje da se od samih početaka Crkve vjerovalo u Navještenje Gospodinovo ili Blagovijest. Slikarstvo u katakombama, za vrijeme progona kršćana, Navještenje Gospodinovo stavlja na istaknuto mjesto u crkvenom prostoru. I u istočnoj je Crkvi Navještenje Gospodinovo na istaknutom mjestu, na trijumfalnom luku crkve. A to znači da je ljudima od prvih početaka događaj Blagovijesti bio velik događajem iz povijesti spasenja. Događaj Navještenja vrlo je dobro opisan u molitvi „Anđeo Gospodnji…“, koju Crkva moli na Pozdravljenje, ujutro, u podne i navečer, na kraju dana.

Molitva Anđeo Gospodnji

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo, Marijo…
Evo službenice Gospodnje,
Neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo, Marijo …
I Riječ je tijelom postala,
I prebivala među nama.
Zdravo, Marijo …
Moli za nas, sveta Bogorodice,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo.
Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.
Slava Ocu … (tri puta)

Anđeo Gospodnji je kršćanska molitva u spomen utjelovljenja Isusa Krista. Kao i kod mnogih molitava, ime molitve Anđeo Gospodnji izvedeno je iz početka molitve. Molitva se sastoji od citata preuzetih iz Biblije, u kojoj se spominje kako je anđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti Sina Božjega. Marija je pristala, rekla svoj „DA“, poslije čega je začela Isusa po Duhu Svetom. Između svakog od triju citata moli se molitva Zdravo Marijo. Molitva se tradicionalno moli u katoličkim crkvama, samostanima i obiteljima tri puta dnevno: ujutro u 6 ili 7 h, u podne i predvečer u 18 ili 19 h. Molitva Anđeo Gospodnji (Angelus) obično je popraćena zvonjavom crkvenih zvona, što je ujedno poziv vjernicima na molitvu. I danas u nekim hrvatskim krajevima mnogi poljodjelci na zvonjavu Pozdravljenja stanu s težačkim radovima, prekriže se i mole molitvu Anđeo Gospodnji. Angelus je opisan u pjesmama mnogih hrvatskih pjesnika, što znači da je duboko ušao u „sensus fidelium“, duhovni život i osjećaje vjernika. Molitva Anđeo Gospodnji prisutna je kao molitva u nekim anglikanskim i luteranskim crkvama. Običaj je da papa ima duhovni nagovor svake nedjelje uz molitvu Anđeo Gospodnji u podne, na prozoru Bazilike Sv. Petra. Taj duhovni nagovor pape vjernicima zove se “Angelus”, po latinskom nazivu molitve. „Angelus“ kao mogućnost za duhovni nagovor hodočasnicima i svim vjernicima svijeta prvi je uveo papa Ivan XXIII.

Evanđeoska poruka, slikarstvo, pjesništvo, praktičan život vjernika i molitva Pozdravljenja sažimaju vjeru Katoličke crkve u Navještenje Gospodinovo tijekom povijesti, sadašnjosti, a vjerujemo i u budućnosti Crkve na zapadu i istoku.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

84 − 82 =