Ne postajemo samo snažniji kroz životnu borbu već postajemo i zahvalniji na onome što imamo

Na svim područjima života i u svakom njegovom razdoblju doživjet ćemo poneku bol i patnju, nesreću ili nevolju, ali ono što je bitno je da o nama ovisi kako ćemo to preživjeti, kako ćemo se nositi s tim i što ćemo učiniti po pitanju toga.

Tijekom života ćemo se vjerojatno više puta razočarati što nismo uspjeli, što nismo dobili nešto što smo željno očekivali. Na životnom putu ćemo možda izgubiti neke nam drage osobe i ostat će prazina u našim srcima. Ali kad malo bolje pogledamo, zar nije sve to sastavni dio života i bol i patnja, jednako kao sreća i radost.

Sve na neki način imao svoj smisao. S druge strane kad pogledamo svatko od nas ima nešto na čemu može i treba biti zahvalan. Trebamo biti zahvalani za svaki novi dan što je svanuo. Svakog dana u životu, a neovisno o problemima koji nas muče, trebali bismo zahvaliti Bogu za zdravlje, za krov  nad glavom, za hranu koju jedemo.

Potrebno je samo dobro otvoriti oči i ugledat će te ljepotu života. Ne, nije to sasvim jednostavno kad te tišti mnogo stvari, kad te brige more. Kad ne znaš kamo bi krenuo i što bi prvo napravio, ali treba vjerovati. Treba se potruditi za dobre stvari, u životu ništa nije jednostavno. „Bog nije obećao dan bez boli, smijeh bez patnje, sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze, svjetlo za put.“ Snagu možemo naći u našim bližnjima, dragim osobama, one će biti naš oslonac, utjehu u svakom osmijehu koji nam je poklonjen.

Mislim da za majku nema ništa ljepše nego kad joj se dijete nasmije. Nevjerojatno je koliko jedan osmijeh može učiniti, djeluje poput prirodnog lijeka za patnju, utjeha je neutješnom. Ali bol, patnja i sve nevolje imaju svoju ulogu u našim životima, čine nas snažnijima, pripremaju nas za nove životne bitke. Ne samo da postajemo snažniji kroz životnu borbu već postajemo i zahvalniji na onome što imamo. Možda se čini besmisleno, ali trebamo biti zahvalni jer imamo osjetilo vida kojim vidimo sve ove ljepote svijeta, sunce, nebo, oblake, morsko plavetnilo, mnoštvo prekrasnog cvijeća; zahvalni jer čujemo zvukove oko nas, prekrasne melodije, crvkut ptica; zahvalni je osjećamo; zahvalni ako imamo prvo reći što mislimo i osjećamo; zahvalni jer živimo.

„Plakala sam što nisam imala cipele dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.“ Helen Keller

S.P., Izvor: www.duhos.com

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

50 + = 51