Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih!

Riječ poštenje je rijetko danas prisutna u hrvatskom jezičnom razgovoru i izgovoru. Kao da je pomalo nestala iz našeg komunikacijskog govora.

No, to ne znači da poštenje ne postoji, da ga nema u nekoj mjeri među našim sunarodnjacima. Poštenje pretpostavlja da  čovjek s drugim čovjekom postupa pravedno, da je iskren. Ako je pošten, neće prevariti svoje bližnje i osobe sa kojima surađuje, svoje poslodavce. Čini mi se da bi pitanje poštenja trebalo biti aktualna tema o kojoj bi trebalo raspravljati u obiteljima, školi i na svim drugim razinama.

„Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih“ je mudra izreka blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Pošto je kardinal Alojzije Stepinac o poštenju govorio i pisao, znači ga je poštenja među Hrvatima tada bilo u nezadovoljavajućoj mjeri. Neosporna je činjenica kada se o nečemu piše i govori da toga nema. Tom izrekom blaženi kardinal Alojzije Stepinac sigurno nije omalovažavao učene ljude, ali je htio naglasiti da poštenje kao stvarnost mora biti iznad svih profesija. Ako ima poštenih ljudi i poštenja, onda ne moramo strahovati za budućnost hrvatskog, niti bilo kojeg drugog naroda. Blaženik je vrlo dobro poznavao i osjećao sve mane, sva  moralna izopačenja hrvatskog naroda. Bio je čovjek, kardinal, koji nije šutke prelazio preko svega toga. Neumorno, jasno, britko, ali uvijek poticajno je izgovarao u svojim fantastičnim propovijedima realnost i nadu u mogući boljitak hrvatskog naroda. Sjetimo se samo njegove odlične propovijedi o bogohulnoj psovci. Propovijedao je vrlo jasno, duboko duhovno, ali i svima razumljivim jezikom. Imamo li danas tako hrabrih propovjednika koji jasno i britko kažu što ne valja u našem narodu? Konačno?  Jesmo li pošteni, ili nismo pošteni veliko je pitanje? To je pitanje koje si svatko ponaosob treba postavljati.

U naše vrijeme besparice i moralne krize, ali i pohlepe za posjedovanjem učestalo je posuđivanje novaca. Veliki dio ljudi se žali da su posuđivali novac prijateljima, a da im novac nije vraćen. Oni koji posuđuju novac stavljaju se u čin poniznosti i obećanja da će posuđeno vratiti. Često se dogodi da posuđivanjem ne stekneš još većeg prijatelja, nego neprijatelja. Ako tražite da vam se posuđeni novac vrati proglase te nemilosrdnim, nestrpljivim, reagiraju ljutito, a neki čak i neprijateljski. U očima dužnika postajete čudovište koje nema razumijevanja i strpljenja. Što o tome kaže Biblija? O tome i takvom načinu života, posuđivanja i ne vraćanja govori Psalam 37., pod naslovom „Sudbina pravednika i bezbožnika“: „A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će kao ures livada, poput dima se rasplinuti. Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažalijeva i daje. Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti.“ Ps. 37, 20-22. Još su gori oni  koji poznaju „ aljkavo „ i vrlo sporo hrvatsko pravosuđe, pa bezočno otimaju na sve moguće načine tuđi novac ili imovinu. Poštenje kao takvo je neophodno za normalno funkcioniranje obiteljskog života i života jednog civiliziranog društva. Jesmo li kao društvo civilizirani veliko je pitanje?

Poštenje na radnom mjestu

Ima li poštenja i poštenog odnosa prema radu na radnom mjestu i prema imovini poduzeća ili tvrtke. Još sam bio dječarac kada sam znao čuti: „ Slabe su nam plaće, pa si uzmem koji puta nešto iz poduzeća. Ne kradem samo ja. Da znate koliko tek naši šefovi kradu?“. Tako su propadala čak velika poduzeća zbog krađe i nepoštenja. Već u drugoj polovici 20. stoljeća rijetko tko je „zavirio“ u Novi zavjet da bi se informirao o tome što je poštenje, pošteni rad. Masovno u socijalizmu nisu krali samo „ nekrsti“, nego i oni koji imaju na sebi krsni biljeg kršćanstva i nose kršćanska imena. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu služite. Doista, nepravedniku će se uzvratiti, što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti.“ Kol. 3, 23-25. Osobno sam poznavao čovjeka, šefa jednog dućana mješovite robe koji je krao i krao. Ubrzo je otkriven, opomenut, pa opet nastavio istim tempom krasti. Sagradio je veliku kućerinu, preživio rastavu braka, ostao bez posla, prepustio se alkoholu i umro kao najveći bijednik, u običnoj zagorskoj kleti, daleko od bivše supruge i vlastite djece. A sada ta kućerina stoji i zjapi prazna. Nitko tu kuću ne koristi, nitko u njoj živi, niti se može prodati. Pravi bi se kršćanin trebao držati poštenja, sačuvati dobar glas sebi i svojoj obitelji, svojoj djeci. Nažalost mnogi izgubiše sram, svejedno im je što se o njima priča. Na prigovor odgovaraju: „Pa, svi u ovoj državi kradu.“ Biblijski zahtjev iz poslanice sv. Pavla Kološanima i dalje sugerira da plaću treba zarađivati poštenim radom. Uzeti nešto bez dozvole vlasnika u stvari je krađa. A svako „zabušavanje“, ljenčarenje na poslu je nepošten odnos prema radu.

Nepoštenje u govoru, izjavama i objavama

Često se mogu čuti u razgovorima ljudi izjave tako krute i bezobrazne o pojedincima kao da su ta osobe utjelovljeno zlo. Ne govoriti istinu o čovjeku, o događajima u naše vrijeme se smatra bezazlenim činom: „Pa, što, svi to o njemu govore. Ili. Pisalo je u novinama.“ Bez imalo srama i osjećaja kajanja vara se država kojoj pripadaju određeni porezi.  „On im reče: Stoga dajte carevo caru, a Bogu Božje.“ Rim. 20, 25. Izmišljaju se razne cake, rupe u zakonu, kako prevariti državu, pojedinca ili vlasnika neke firme. Veliki upropaštavaju male ne, plaćajući im na vrijeme robu ili usluge. Tako je nestajalo poštenje i raslo nepoštenje, laž, prevara. Koga zapravo oponašamo kao narod? „Boga istine, ili oca laži.“ Naš narod je već duže vrijeme u velikoj etičkoj nevolji. A tu je nevolju primijetio već u prošlom stoljeću blaženi kardinal A. Stepinac. Već je tada bilo očito da treba više poštenja, više bogobojaznosti, više istine, a manje laži, više ljubavi, a manje mržnje. Više pravde, a manje nepravde. Velike nepravde tada i danas iste su ili možda još veće. Podobni lažu, kradu i idu naprijed, a pošteni ostaju manjina koja je po strani svega, negdje u društvenom zapećku. Objave u medijima su često „ad hoc“, nepripremljene, površne, ishitrene, osuđujuće bez suda, razarajuće. Udarne vijesti u Dnevnicima su krađe, pljačke, obiteljsko nasilje, a pozitivne vijesti možda negdje pri kraju. Zar stvarno želimo hrvatsko društvo konstantno proglašavati konfuznim društvom, društvom crnila svake vrste? Kada ćemo u udarne vijesti stavljati poštenje, poštenog i istinoljubivog čovjeka, i događanja takve vrste? Ono što je sramotno po svim ljudskim kriterijima i duhovno razarajuće postaje vijest dana, a ono što je plemenito, pošteno, ne „ zaslužuje“ ni da bude vijest od jedne minute. Tko tu koga vodi i u kom pravcu želi odgajati i biti u službi općeg dobra? Zar je stvarno većina elektronskih medija koja zabavlja i ponižava čovjeka i čovječnost. Ili mu ne želi pružiti zaslužene i prave vrijednosti. Sada još više počinjem vjerovati rečenici koju je izrekao pokojni karikaturist Otto Reisinger: „Nekada su mediji odgajali, a danas zabavljaju ili čak ponižavaju čitatelja.“ Nadodao bih, ne samo čitatelja, nego i gledatelja televizije koja nije uvijek servis u službi općeg dobra.

Mudre izreke o poštenju

 

  • Prijatelja možeš izgubiti na dva načina: da mu posudiš novac ili da crtaš njegov portret.- Arthur Buchwald

 

  • Svatko pita samo za novac, a ne za poštenje. – Titus Maccius Plautus Plaut

 

  • “Moja čast, moje poštenje nije ono što vide ljudi, moja je čast i moje poštenje ono što nosi obraz moje unutrašnjosti, a ono bičuje moju dušu mukama za svaku nečistu sjenu i nagrađuje zadovoljstvom čistoću misli i srca.”  – Marija Jurić – Zagorka

 

  • Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju. – Albert Einstein

 

  • Uspjeh nepoštenih mnogima je privlačan. – Matthew Arnold

 

  • Svaki političar mora imati tri stvari: debelu kožu, dobar želudac i čistu savjest. – Frano Supilo

 

  • Promijenite svoje vrijednosti promijenit ćete svoj život. – Anthony Robbins

 

  • Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti. – Thomas Jefferson

 

  • Nije pravo da pošteni ljudi ostaju pod sumnjom zato što su drugi rđavi. – Meša Selimović

 

  • Ne popuštaj sjetilnosti, ne popuštaj lijenosti, ne popuštaj sebičnosti. Ne možeš crnim zvati bijelo, zlo dobrim, ni nečasnim ono što je časno. – Francis Xavier Nguyen Van Thuan

 

  • Može se učiniti da pošteni stižu posljednji, ali oni obično trče drugačijom stazom. – Norman Vincent Peale

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

57 − = 55