Neka nas Bezgrešna prepuna ljubavi uvijek zagovara i prati na našim životnim putevima!

Božja milost je neizmjerna i uvijek vidljiva u našem životu i povijesti svijeta. Danas na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije Crkva stoji u divljenju pred otajstvom koje je promijenilo svijet. Otajstvom koje je promijenilo tijek povijesti.

Premda suvremeno društvo uvijek ima potrebu ismijavanja svetinja, usprkos svega ovo otajstvo koje danas slavimo ostaje snažno prisutno u srcima onih koji vjeruju neslomljivo. Zato nas ova današnja svetkovina iznova osnažuje za život. Jer tko nas bolje može razumjeti doli ona koja je svojim poniznim životom prihvatila i izvršila Božju volju bez pogovora. Naravno da ovaj svijet obučen i od zloduha opterećen ima potrebu trajno narušavati ovu harmoniju između Boga i čovjeka. No upravo u Mariji, u njezinom životu očituje se sve. Sva ljepota koja je vođena Bogom. Život koji je rastao u potpunom povjerenju u Božju svemoć i svetost. Život koji je Bogu povjeren i stavljen u njegove svete ruke. To je naš put. To je naše kršćansko poslanje. Bez ovoga ne može se niti razmišljati o otajstvu Boga i njegove svemoćne ljubavi za spasenjem svijeta. Božje odabranje je uvijek snažno. I kao što je izabrao Izraelski narod za svoj narod u Isusu Kristu izabire sve narode svijeta da budu nositelji njegove nade. No nada novog izabranog naroda je potamnjela. Gotovo iščezla. Ljubav prema Bogu se iselila. Idoli, srebro i zlato postali su njihov Bog. Moć, vlast, novac potamnjeli su lice Božje. Razvratan život u svakovrsnoj neumjerenosti glorificira se. Grčevito se žele osloboditi kako kažu Božje represije. „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“

Današnja svetkovina poziva nas da navratimo k Mariji. Da s njom podijelimo sve naše životne situacije koje su nam obilježile život i što nas je odvojilo od ljubavi Božje. Biti u njezinom društvu, društvu žene prepune životnog  iskustva postaje nadahnuće za konkretnost života. Jer Marijin život, premda je od Boga odabrana, mogla je prihvatiti ili ne prihvatiti Božje odabranje. U slobodnoj volji mogla se oglušiti, živjeti svojim životom. Kod Boga nema prisile. Naše življenje je hirovito, sve smo podvrgli svome komoditetu. Sve podređujemo svojim željama i opakim htijenjima. Vršimo represiju na sve oko nas i svojim egoizmom gušimo svakoga oko nas. Takav život samo je krik našeg unutarnjeg stanja u kojem vlada opće nezadovoljstvo sa svim. Naravno da se teško s tim svakodnevno nositi. No kršćani nisu poslani očajavati. Nisu poslani ovom svijetu sebe promovirati. Već vršiti Božju volju. U spoznanju to postaje težina jer je u pitanju odricanje od svoje sebičnosti i samodostatnosti. Odricanja od svojih iskompleksiranih želja i osobnosti koje truju sve oko sebe jer sve mora biti onako kako je bolesni iskompleksirani um zamislio. Takvi su u većini oslonjeni na svoju moć manipuliranja, na svoju žalost bolesne duše koja nema ništa u sebi osim otrova koji širi. To je svijet bez Boga. Tužni i promašeni svijet sa promašenim životima. Takav svijet onda izgrađuje i opće mnijenje jer im je lakše tako sebe opravdavati i služiti se đavolskom floskulama: “To svi čine. Tako svi žive. To nije ništa.“ Marija nas čupa iz tih ralja ljudske osrednjosti i polovičnosti. Otima nas očaju i beznađu. Upućuje nas na život vjere i potpunog povjerenja u Boga. Ona svoje izabranje nije ni znala do onoga trenutka koji je učinio prolomni događaj anđeoskog pohoda. Nije odgajana od svojih roditelja kao izdvojena od svijeta. Odgajana je u pobožnosti i vjeri, u neznatnosti i poslušnosti. A nam svima sve to nedostaje.

Nju kako ni nas nije svijet mazio. Nije bila lišena ničega. Ni jednog detalja života. Ništa joj nije bilo strano. Ni predani rad domaćice, ni otvoreno srce pomaganja, ni ljubav prema svakom u potrebi. Upravo u kvalitetama se isticala i bila očita smetnja svojih prijateljica ali i ljubomornih majki jer je iskakala od svih njihovih miljenica koje su ljubile polovičnost i osrednjost. Živjeti u tom i takvom okružju ni najmanje nije lako. Živjeti pod povećalom okoline kako bi se našla i najmanja zamjerka za uništiti dobar glas.  „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“  Koliko li je samo Marija bila zbunjena na sve ovo. Pitanja u njezinoj glavi i njezinom srcu su se izmjenjivala: „O čemu se ovo radi? Otkud ja u takvom Božjem naumu? Što će reći obitelj, prijatelji? Mnogi ovo neće razumjeti? Bit će potanja sa svih strana? Kako drugima sve ovo objasniti? A Josip, hoće li me zbog svega ovog ostaviti? Kako, Bože? Kako? Ja sam tek obična žena!“ No koliko god je bilo teško nositi se sa svim sa okolinom sa svim što bi mogli ljudi izmisliti o njoj njezinom životu oslonila se na Boga i njegov promisao.

Uputimo se u život koji obiluje Božjom milošću i ljubavlju. Ne vodimo se onim što svijet misli i što bi netko htio da mi živimo. Ovaj svijet teži za karakterima osebujnosti. Otvorimo se osebujnosti vjere. Budimo primjetni živeći ono što nas usrećuje i što nam život čini neponovljivim. Nikad se ne osvrćimo za onim što bi netko mogao misliti. Tada se zatvaramo Božjoj milosti. Tada sebe osakaćujemo za jedno iskustvo koje se ne može s ničim opisati. Bog doista prebiva u srcu koje u sebi ima beskonačne ljubavi. On ne može biti tamo gdje je samovolja i prezir. Tamo gdje je ravnodušnost i odbacivanje. Kad se oslonimo na ljude onda i sami vidimo kako lako propadamo a ako smo se oslonili na Boga tada uz sve naše padove pobjeđujemo. Otvorimo se Bogu koji svojom ljubavlju naš život može učiniti plodonosnim i svetim. Najteže se u životu oporavljamo od razočaranja i laži ljudi kojima smo najviše vjerovali a kojima smo dali sebe u potpunosti. I upravo zbog svoje ranjenosti postajemo laka meta za sve što đavao može iskoristiti.

Danas Bogu u ruke stavite svoj životni problem. Danas Bogu u ruke darujte svoj najstrašniji grijeh. Dopustite da vas zahvati njegovo svijetlo milosti. Neka nas sve zahvati njegovo odabranije da u ovom svijetu postanemo sol zemlje i svijetlo narodima upravo po primjeru Marije neznatne službenice. Poniznost i samo poniznost to je Marijina škola. Krenimo zajedno i budimo dobri učenici velike učiteljice vršenja Božje volje. A ona Majka prepuna ljubavi neka nas zagovara i uvijek prati na životnim putevima vadeći nas od svih stranputica svojom majčinskom ljubavlju vodeći nas prema sinu svome Isusu Kristu.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 25 = 29