Nikada nisi sam!
Krenuti na put. Krenuti na putovanje. Znači li to vidjeti novu zemlju, ići za poslovnom obveznom, turistički razgledavati, hodočastiti?
Ili bi to moglo značiti dati sve što imam i samo krenuti. Vjerovati da ću kamo god dođem imati dovoljno što mi u tom trenutku treba. Ta odluka nije laka i ako se ne donese lako ne znači da je osoba slaba, samo nije spremna vjerovati da će, makar i krenula s najosnovnijim, i s vjerom u druge ljude uistinu dobiti sve što joj treba – od utjehe i zagrljaja, do pokazivanja puta, pojašnjavanja običaja, hrane, odjeće ili čega drugoga što je potrebno za nastavak. Jer u putovanju nije bitan put već nastavak kada mislimo da ne možemo.
Tada dolazimo do puta i krećemo dalje. Ni cilj nije bitan, on je u nama i prije nego smo spremili ruksak. Sve što poneseš manje će ti trebati nego ono što ćeš dobiti na putu i od čega ćeš imati više koristi. I zato kreni na put. Ništa te ne zaustavlja osim povremenih strahova „A što ako ne bude nikoga?“. Nikada nisi sam. I kreni na taj put. Pri povratku zbroji što si ponio, što koristio, a što dobio. I plakat ćeš od radosti.
Leali Magdalena